POLOVE JE NEMOGUCE DOSTICI.

Phantom Poles

Ovim postom cu znanje o obliku zemlje staviti u NOVI MODE
i ojacati moju licno teoriju da zivimo na teseraktnom obliku zemlje koji ne mozemo razumeti jer smo mi trodimenzionalna bica.

Odlomak izvadjen iz knjige :
“The Phantom of the Poles” William Reed
CELA KNJIGA OVDE!

  • CONTENTS
  • Introduction
  • General Summary
  • Chapter 1. Flattening Of The Earth At The Poles
  • Chapter 2. Length Of Polar Nights
  • Chapter 3. Working Of The Compass
  • Chapter 4. Around The Curve
  • Chapter 5. Mysteries Of The Polar Regions
  • Chapter 6. The Water-Sky: What It Is
  • Chapter 7. The Aurora: Its Wonderful Variations
  • Chapter 8. Meteors Or Volcanic Disturbances
  • Chapter 9. Finding Of Rock In And On Ice
  • Chapter 10. Dust In The Arctic
  • Chapter 11. Open Water At Farthest Point North And South
  • Chapter 12. Why It Is Warmer Near The Poles
  • Chapter 13. Driftwood–Whence It Came
  • Chapter 14. Have Other Than The Eskimos Inhabited The Arctic Regions?
  • Chapter 15. What Produces Colored Snow In The Arctic?
  • Chapter 16. Where And How Are Icebergs Formed?
  • Chapter 17. The Tidal Wave
  • Chapter 18. Clouds, Fogs, And Vapors
  • Chapter 19. Arctic And Antarctic Winds
  • Chapter 20. The Centre Of Gravity
  • Chapter 21. Cannot Reach The Poles
  • Chapter 22. What Is In The Interior Of The Earth?
  • In Conclusion

Ovde je izvadjeno i prevedeno 21 poglavlje!

Da je zemlja šuplja dokazuje činjenica da niko ne može da dođe do stubova.
Poslednjih godina svi istraživači su postigli praktično isti napredak – sa 80 na 84 stepena. geografskoj širini – i svi se slažu da im je toplije i sa otvorenim morem.
Razlika od nekoliko stepeni je zbog geografske dužine i geografske širine prilikom posmatranja.

Zemljište nije nužno najsevernije.
Kriva koja vodi ka unutrašnjosti Zemlje može biti zemlja ili voda,
baš kao što se to dešava, a onaj ko pređe do najudaljenije tačke kruga kada se posmatra, pokazaće najdalju tačku na severu.
Ali ako nastavi pravo, uskoro će izgubiti tlo pod nogama ili će se udaljiti od navodnog pola, i na kraju će otići na jug i ne znati za to,
jer se tada ne bi mogli osloniti na kompas.
Mora da postoji nešto dobro razlog zašto su svi morali da se vrate nazad nakon što su dostigli geografsku širinu 80 stepeni. do 84 stepeni.
Prošli su kroz mnogo hladniju klimu,
gde je bilo više leda, manje otvorene vode,
a nije bilo divljači ili znakova života; ipak u ovom trenutku sve je propalo.
To je kao da gledate u vodu i vidite odraz meseca,
a zatim ulazite u čamac i pokušavate da ga dobijete.
Mesec se uvek drži podalje; a tako je i sa FANTOMOM POLOVA.
Citirao sam skoro sve istraživače, da bih pokazao da je na najudaljenijoj tački,
bilo na severu ili jugu, bilo toplije, sa otvorenom vodom i dosta divljači.
Njihove primedbe takođe dokazuju, van svake sumnje,
da je tačno ono što tvrdim – da su Arktički i Antarktički okeani tela otvorene vode,
koja obiluju divljači svih vrsta, i mnogo toplija nego dalje u unutrašnjosti.
Ako je to tačno, zašto onda nisu dostignuti polovi?
Polovi su samo fantomi – zemlja je šuplja,
ili svaki princip rasuđivanja mora da propadne.