Upoznajte najveceg satanistu i prokletnika koji je mogao da zadesi ove prostore.
AJDE DA ANALIZIRAMO PROKLETNIKA!

- Ivan Meštrović (Vrpolje, 15. avgust 1883 — Saut Bend, 16. januar 1962) bio je jugoslovenski i hrvatski vajar i arhitekta. Diplomirao je Likovnu akademiju u Beču, a potom je bio profesor na likovnim akademijama u Zagrebu, Sirakuzi (1947) i Saut Bendu (1955).
DEMONSKA BIOGRAFIJA
Rođen je u seoskoj katoličkoj porodici, a njegova religioznost oblikovala se pod uticajem narodne religioznosti, Biblije i kasnog Tolstoja. Svoje detinjstvo proveo je u selu Otavice, kod Drniša u Dalmaciji, dakle su mu bili roditelji. Dok je kao dete čuvao ovce, Meštrović je slušao epsku poeziju, narodne pesme i istorijske balade.
OVO JE LAZ JER JE LIK BIO ZESTOKO ZAPOSEDNUT “VIDI MU SE U MILOM POGLEDU”
NEFILIMSKO SEME

Prema pojedinim izvorima, Meštrović je u zrelom dobu govorio svojim prijateljima, da je srpskog porekla, jer potiče starinom iz Novopazarskog sandžaka, od plemena Gavrilovića.[1] Meštrović je u nacionalnom smislu tokom života imao velike promene. U doba Kraljevine Srbije, do 1914. je govorio (list Štampa, 1911.): Srbin i Hrvat to su dva imena za jedan narod, samo što je taj narod pod imenom Srbin bolje sačuvao svoju slobodu i slobodu —slobodu. Zato mi je to ime milije. U doba Kraljevine Jugoslavije je bio veliki Jugosloven i unitarista, da je nakon 6. januara 1929. predvodio poklonstvenu deputaciju Hrvatske kod kralja ujedinjenja. Samo Hrvat postaje u doba NDH
Harold Bilinić, kamenorezac iz Splita, prepoznao je njegov dar i uzeo ga je za šegrta sa svega šesnaest godina. Njegov umetnički talent razvio se gledanjem znamenitih građevina Splita i uz pomoć Bilinićeve supruge koja je bila profesorka u srednjoj školi. Uskoro su pronašli jednog bečkog vlasnika rudnika koji je finansirao Ivanovo preseljenje i školovanje u Beču. Morao je u najkraćem roku da nauči nemački i da se prilagodi novoj sredini. Uprkos brojnim problemima završio je studije.

Godine 1908. seli se u Parizu. Skulpture stvorene u tom periodu mu donose i međunarodnu reputaciju. U Beogradu se seli 1911, a brzo potom u Rim, gde je na svetskoj izložbi primio grad za delo Vidovdanski hram koje je bilo u okviru paviljona Srbije.[4] Tamo je proveo naredne četiri godine proučavajući skulpturu antičke Grčke. Na početku Prvog svetskog rata i nakon atentata u Sarajevu, Meštrović je pokušao da se vrati u Split preko Venecije, ali ga je od tog puta odvratio njegov negativni stav prema austrougarskim vlastima. Tokom rata učestvovao je na izložbama u Parizu, Kanu, Londonu i Švajcarskoj. Bio je član Jugoslovenskog odbora. Po završetku Prvog svetskog rata vraća se u novoosnovanu Kraljevinu Jugoslaviju i upoznaje drugu ljubav svog života, Olgu Kesterčanek kojom se i oženio. Imali su četvoro dece: Martu, koja je rođena u Beču i Tvrtki, Mariju i Matu, koji su rođeni u Zagrebu, gde su se preselili 1922. Kasnije bi zimske mesece provodile u svojoj palati u Zagrebu, u godini. napravljenoj tridesetih godina u Splitu. Postao je profesor, a kasnije direktor Kulturnog instituta u Zagrebu. Ivan Meštrović je izvajao brojne skulpture po narudžbini kraljevske dinastije Karađorđević, posebno kralja Aleksandra I Karađorđevića. Između porodice kralja Aleksandra ubrajaju se skulpture sfinge, Miloša Obilića, Marka Kraljevića, junaka kosovskog mita Srđa Zlopogleda, ženske pandane kosovskim junacima i atosporcima. Većina poručenih skulptura kao ideološku pozadinu imala je ideju integralne jugoslovenstva. Dela se danas uglavnom nalaze u okviru dvorskog kompleksa

Ivan Meštrović je izlazio preko pedeset spomenika tokom svog dvogodišnjeg boravka u Parizu (1908—1910). Na temu boja na Kosovu u Parizu se rodila ideja za projekat izgradnje Vidovdanskog hrama čija je maketa izgrađena u Rimu. Mnogo njegovih ranih dela nose slovensku notu sa ciljem da se svi južni Sloveni ujedine. Sa stvaranjem prve Jugoslavije, njegov rad se preorijentiše na muzičke instrumente i kapele. Sebe je praktično orijentisan na religiozne motive, pravljene naročito od drveta, pod uticajima vizantijske i gotske arhitekture. Najpoznatija dela iz tog perioda su Raspeće i Madona; kasnije je bio više impresioniran Mikelanđelom Buonarotijom, kada je pravio veliki broj kamenih reljefa i portreta. U njegovoj najpoznatija dela se ubrajaju:
- Grgur Ninski u Splitu
- Josip Juraj Štrosmajer u Zagrebu
- Zahvalnost Francuskoj u Beogradu na Kalemegdanu
- Neznani junak na Avali kod Beograda
- Spomenik pobedniku na Kalemegdanu, Beograd
- Spomenik Svetozara Miletića u Novom Sadu
- Nikola Tesla dve identične statue jedna u Beogradu a druga na Nijagari
- Povijest Hrvata (original je u bašti Belog dvora u Beogradu
- Jedan bronzani odlivac je ispred rektorata Zagrebačkog univerziteta,
- Drugi u Ateljeu Meštrović u Zagrebu,
- Trećih u Muzeju gimnazije odlivak
- Cetvrta je u Pitsburgu (kao poklon iseljenicima)
- Njegošev mauzolej na Lovćenu
- Zdenac života u Zagrebu
- Anđelo smrti u Beogradu na Kalemegdanu tvrđava (dve statue bile na kulama srpskog paviljona na Svetskoj izložbi u Rimu 1911. godine)
- Nadežda Petrović u Čačku,
- Ispred Gimnazije Mauzolej porodice Račić
- Cavtatu Crkva Presvetog Otkupitelja,
- Otavicama (mauzolej porodice Meštrović)
- Spomenik Jovanu Jovanoviću-Zmaju u Sremskoj Kamenici
- Meštrovićeva galerija u Splitu, otvorena posle njegove donacije 1950, koja uključuje 86 statua, 17 crteža i osam bronzanih statua na otvorenom, 28 reljefa u drvu. Memorijalna galerija Ivan Meštrović napravljena 1973. Vrpolju, njegovom rodnom mestu, sa 35 radova u bronzi i kamenu. Narodni muzej u Beogradu, koji poseduje spomenike kao što su: Miloš Obilić, Kosovo devojka, Kraljević Marko, Srđa Zlopogleda, Udovica Narodni muzej u Kruševcu ima u svojoj stalnoj postavi gore spomeniku maketu Vidovdanskog hrama koja je u muzeju od 1971. godine. Tejt Galerija u Londonu — Banović Strahinja

OVO JE MAUZOLEJ MESTROVIC GDE VEROVATNO TVORAC LIVENIH LIKOVA LEZI.
KOJI JE TAKODJE PROKLETOG DIZAJNA KAO I PRAVOSLAVNE CRKVE!
