Kumstvo, kum – KUMIR (IDOL)
Sama etimologoja reči kum ukazuje na njenu izuzetnu starost. Nastala je od reči kumir (idol), kum je svakako jedan od najstarijih izraza i pojmova u našem jeziku.
U poštovanju kumstva može se veoma lako uočiti jedno skriveno starinsko božanstvo, koga je hristijanizacija asimilovala i preobrazila u poštovanje zimska svetitelja (Sveti Sava, Sveti Jovan Sveti Nikola, Arhanđel Mihailo, Sveti Mrta), pri tom ostavljajući njegov paganski ritualni postupak netaknutim u većem delu i proglašavajući ga hrišćanskim obredom. Sabor Svetog Jovana Krstitelja je svakako, posle Božića, najznačajniji praznik u instituciji kumstva i za njega su u tom smislu vezani razni običaji…
Postoji još jedna, takođe, jako stara religijska ustanova, koja je povezana sa božanstvom kumstva a koje se drugačije zove i DUHOVNO SRODSTVO.
Kumstvo je najače duhovno srodstvo u našem narodu. To je mistično krvno srodstvo, koje se uglavnom sklapa usmenim putem ili ceremonijalno, mešanjem ili pijenjem zajedničke krvi ili vina ali uvek u prisustvu božanstva kumstva koje se priziva, epiklezom, velikog imena božanstva kumstva, da ustanovi mistično krvno srodstvo.
Dakle, božanstvo kumstva je po svojoj prirodi ktonično, podzemno, božanstvo koje je zasnovano na tabuu krvi kao neprikosnovenost veze krvnog srodstva. Za one koji su se okumili i postali kumovi važi zakon egzogamije.
To je zapravo jedno običajno pravo po narodnom shvatanju, gde se nakon ustanovljavanja duhovnog srodstva kum smatra i za stvarnog krvnog rođaka, tako da sa njim nema sklapanja brakova kao ni sa njegovom decom, niti njihova deca sa njegovom decom.
Pravoslavna crkva je zabranila zakon, egzogamije, dajući uredbe, kada se može ostvariti brak sa kumom i njegovim potomcima. Zato se za kuma uzima čovek koji nije srodnik po krvnoj liniji, obično iz imućnije kuće, da bi mogao da pomogne u slučaju nužde. Nikako se ne uzima komšija da ne bi došlo do svađa, koje su, inače, uobičajne među susedima. Kumstvo se otkazuje samo u slučaju kada umiru deca, kada kum osiromaši a može i da se privremeno otkaže kada je kum u žalosti a treba da prisustvuje svadbi ili krštenju. Ako se kum menja, od njega mora da se traži, najpre, oproštaj, pa tek onda novi kum.
Kum je posrednik između živih i njihovih mrtvih predaka. Kada se daje ime novorođenom detetu, kum je posrednik koji uspostavlja srodničku vezu između deteta, njegove porodice ili plemena. On daje ime kojim konstatuje da se predak u detetu inkarnirao. (SATANIZAM!!!!!!)
((Isus Hristos je rekao: „Ja sam put, istina i život; niko neće doći Ocu do kroza me.“))
Dalje, na svadbi kum je taj koji uvodi mladu u novu porodicu i mističnim putem stvara srodničku vezu. Na krštenju, ako je dete bolesno, uzima se za kuma prvi koji naiđe na putu do crkve (tako što se postavi dete na raskršće i čeka se) a ako je dete zdravo, krsti se tek nakon četrnaest dana, jer se smatra da je nekršteno dete pod vlašću đavola. Kum je zastupnik pred Bogom i on se odriče đavola i ispoveda veru, u ime deteta – mesto deteta.
Dalje, dete se po prvi put šiša tek kada napuni godinu dana i tada kum prinosi žrtvu, pramen kumčetove kose, njegovim precima da bi ih smirio jer traže osvetu.
Postoje crkvena pravila o kumstvu i krvnom srodstvu – stepeni, dvororodni,trorodni… kum na krstenju postane duhovni OTAC!!!!!
Sta Isus Hristos kaze na to:
“I nikoga na zemlji ne nazivajte svojim ocem, jer jedan je vaš Otac koji je na nebu.” Matej 23.9
Poslusajte o KUMIRIMA (IDOLIMA) u Knjizi Mudrosti: od 13. Poglavlja
https://biblija.ks.hr/knjiga-mudrosti/13
GOSPOD BOG SVETI I UZVISENI ISUS HRISTOS, MRZI IDOLE I IDOLOPOKLONSTVO!!
U TO SPADAJU I IKONE, DA VAS SAMO PODSETIM!
KRSITE PRVU I DRUGU BOZIJU ZAPOVEST!!
“Ja sam Gospod Bog tvoj; nemoj imati drugih bogova osim Mene.”
“Ne pravi sebi idola niti kakva lika; nemoj im se klanjati niti im služiti.”
“Nemoj imati drugih bogova uz mene. Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, GOSPOD BOG tvoj, BOG sam ljubomoran. .” Izl 20,3-5
KNJIGA MUDROSTI 14.POGLAVLJE
Poreklo krivoboštva
Pronalazak kumirâ bio je početak bluda
i njihovo je otkriće izopačilo život.
13 Nije ih bilo u početku
niti će ih biti dovijeka.
14 Jer su došli na svijet po ispraznosti čovječjoj
i zato im je određen konac brz.
15 Neki otac, satrt prijevremenom žalošću,
načini lik svojeg djeteta koje je tako brzo ugrabljeno:
i dojučerašnjeg mrtvaca sad već kao boga štuje
i odredi svojim podanicima tajne obrede i žrtve.
16 U tijeku vremena ukorijeni se taj bezbožni običaj
i počeše ga kao zakon čuvati,
17 i po zapovijedi vladarâ
Uvelo se štovanje likova.
A onih koje ljudi nisu mogli u osobi njihovoj štovati,
jer su predaleko od njih prebivali,
približavahu sebi njihovo daleko obličje,
načinivši od čašćenog kralja vidljiv lik
da mu nenazočnu revno laskaju kao da je nazočan.
18 A i častoljublje umjetnika
navodilo je na sve jače štovanje
i one koji kralja nisu poznali.
19 Jer umjetnik, koji se možda htio dodvoriti vladaru,
trudio se svim svojim umijećem
da obličje bude što ljepše,
20 te je svjetina, ponesena ljepotom djela,
počela pridavati božanske počasti
onomu koga je nedavno slavila kao čovjeka.
21 I to postade zamka životu:
robujući nesreći ili nasilju vladarskom,
ljudi su neizrecivo ime Božje prenijeli na kamenje i na drvlje.
Posljedice krivoboštva
I ne bijaše im dosta
što su zastranili u spoznaji Boga,
nego su, živeći u velikoj borbi zbog neznanja,
tako veliko zlo još mirom nazivali.
23 Jer, ili djecu žrtvuju ili vrše tajne obrede
ili priređuju bijesne gozbe s čudnim običajima.
24 Ne čuvaju više čistoće ni tijela ni ženidbe,
jedan drugoga ili iz zasjede ubijaju
ili jedan drugomu preljubom jade zadaju.
25 Svuda zbrka: krv, ubojstvo, krađa, prijevara,
pokvarenost, nevjernost, buna, kriva prisega,
26 uznemirivanje čestitih,
zaboravljanje dobročinstva, oskvrnjenje duša,
zločini protiv naravi,
nered u braku, preljub, nećudorednost.
27 Jer je krivoboštvo
početak, uzrok i kraj svakog zla.
28 Ili bjesne na svojim zabavama,
ili izriču lažna proroštva,
ili žive nepravedno,
ili bez oklijevanja krivo prisežu.
29 Jer se uzdaju u mrtve idole,
ne boje se da će okajavati lažne prisege.
30 Ali će ih za oboje stići kazna:
što su služeći idolima iskrivili pojam o Bogu
i što se krivo i podlo zaklinjahu
prezirući sve što je sveto.
31 Jer se prijestupima bezbožničkim uvijek osvećuje –
ne moć prizivanih idola,
nego pravda koja stiže grešnike.