ANTIHRISTOVA POSLANICA ILUMINATIMA

ILLUMINTI

Mi smo Iluminati. Mi smo gnostici. Mi smo pitagorejci. Mi smo umetnici, matematičari, filozofi, naučnici, muzičari, filmski stvaraoci, dizajneri, inženjeri, tehnolozi, futurolozi, radikali i psiholozi koji se suprotstavljaju đavolu koji vlada našim svetom: “Bog” Jevreja, hrišćana i muslimana.

Mi se podjednako protivimo cionističko-masonskom “slobodnom tržištu” kapitalizmu (koji je zapravo namještena, kartelska operacija dizajnirana da bogate učini bogatijima i da učvrsti poziciju privilegovanih elita) i tražimo njegovu zamjenu “socijalnim” kapitalizmom, zasnovanim na mnogo ravnomjernijoj raspodjeli bogatstva i jednakim mogućnostima.

Iluminati su drevno tajno društvo koje nastoji da dovede do Novog svetskog poretka zasnovanog na principu da svako može postati Bog. Radikalna vizija Iluminata je o novom čovečanstvu koje oslobađa svoje unutrašnje božanstvo – jer mi smo božanska rasa, a ne robovska populacija Boga Terora.

Deset najuticajnijih velikih majstora Iluminata su: kralj Solomon Otpadnik, Pitagora, Heraklit, Empedoklo, Simon Mag, Hipatija, Lajbnic, Vajšaupt, Gete i Hegel. Ako vas ove brojke ne zanimaju, onda bi bilo besmisleno da se upuštate dalje u svet slobode, znanja i apoteoze Iluminata.

Ovo nije sajt za one sa slabim srcem. Sadrži ogromnu količinu filozofskog, psihološkog, političkog, istorijskog, naučnog i religioznog sadržaja. Ako ste zainteresovani da krenete na duhovno putovanje svog života, onda ste otvorili vrata u dvorac čuda. Ako ste, međutim, došli u potragu za vanzemaljcima, pan-dimenzionalnim gušterima i zlim Iluministima koji nemilosrdno kuju zaveru protiv običnih ljudi sveta, onda ste stigli na pogrešno odredište. Makov, Icke, Jones i njima slični će biti više po vašem ukusu.

Naš cilj, kao što je oduvek bio, jeste da zbacimo mrežu elitnih, dinastičkih porodica bogatstva i privilegija koje nazivamo “Starim svetskim poretkom” koje su vodile ovim svetom od zore civilizacije, na njihovu maksimalnu korist i na krajnju štetu ljudi.

Mi smo radikalna i zaista revolucionarna organizacija koja ne traži ništa manje nego da pomogne običnim muškarcima i ženama ljudske rase da se uzdignu u sledeću fazu božanske evolucije čovečanstva. Ovaj viši nivo opisujemo kao “Zajednicu bogova” ili “Božansko društvo”. 220 284

Vreme je da se okonča vladavina lažnih proroka, lažnih bogova i kičastih idola koje nazivamo “slavnim ličnostima”. Muka nam je od bankara i trgovaca, advokata i računovođa, političara i njihovih “specijalnih savetnika”, lobista i spin doktora, agenata i čuvara, izvršnih direktora i predsedavajućih, oglašivača i marketinških ljudi. Muka nam je od svih istih lica “vrhunskih” ljudi i njihovih nemilosrdnih trikova i taktika da nastave da se obogaćuju na račun ljudi. Muka nam je od “Freedumb and Dumbocracy” Džordža V. Buša koji prevari ljude da glasaju za bogate i apologeta bogatih, i muka nam je od Abrahamovih religija koje drže milijarde ljudi na kolenima kao robove tiranina maskiranog u Boga.

Znate da je čovečanstvo sposobno za mnogo više. Zar nije vreme da se donese stvarna promena? Zar nije vreme da preuzmemo naše božansko nasleđe?

Mi smo Iluminati. Mi smo glasnici Istinitog Boga. Naša sveta misija je da dovedemo čovečanstvo u potpuno jedinstvo sa Istinitim Bogom, tako da više ne postoji nikakva razlika između ljudske rase i božanske suštine. U mogućnosti smo da pokažemo kako se to može postići korišćenjem Ajnštajnovih teorija specijalne i opšte relativnosti, kvantne mehanike i šestodimenzionalne kosmologije i Monadologije Lajbniza. Vreme je da čovečanstvo otvori oči i prvi put vidi božansku svetlost. Naša religija se zove Prosvetljenje. Mi smo izašli iz senke da bacimo svetlost Abraksa, Istinitog Boga, na ovaj zamračeni svet; da donese prosvetljenje – prosvetljenje – svima.

Šta ćete učiniti da porazite ugnjetavače koji upravljaju našim svetom? Pročitajte nekoliko članaka na internetu i klimnite glavom, a zatim se vratite na ono što ste radili ranije? Svet se menja jer ljudi čine da se promeni. Tragično, postoji nekoliko istinskih “menjača”: ljudi koji čine da se stvari dešavaju, ljudi koji zapravo rade stvari.

Jedan od najdepresivnijih aspekata ljudske rase je da su mnogi ljudi tako pasivni. Naravno, oni se žale dok ne poplave u licu kada sede u baru i ventiliraju svojim prijateljima, ali šta oni zapravo rade da naprave razliku? Ipak, neki ljudi – menjači igre – ne oklevaju. Oni ne čekaju život. Umesto toga, oni čine da život radi po njihovom naređenju. Oni su dinamos, koji gori od viška energije. Ako bi se vinuli u noćno nebo, osvetlili bi svet. Pokret koji može da dovede na brod sve game changers ne može izgubiti.

Stari svetski poredak će se srušiti kada otkriju da se bore protiv grupe ljudi koji su mnogo inteligentniji, talentovaniji, posvećeniji i odlučniji od njih. Ta grupa se formira upravo sada. I vi možete biti deo toga. Pridružite se pokretu. Postanite ono što ste oduvek trebali da budete.

Danas ćemo istaknuti rad “FV” iz Nemačke. On već pokazuje talenat i energiju koja obeležava lidere. U Pokretu, lideri nisu imenovani. Oni se pojavljuju sopstvenim naporima. Oni sami stvaraju. Da li ste vođa?

Zamislite da pre milijardi godina uopšte nije postojao fizički univerzum. Jedina stvar koja je postojala bio je “Bog” – potpuno bestjelesni duh. Bio je čista misao: Apsolutni um. Posle eona kontemplacije, Bog je doneo izvanrednu odluku: on će izvršiti samoubistvo. Bilo je vreme da dovede do najznačajnijeg događaja svih vremena – sopstvene smrti. Smrt Boga.

Ali kako se Bog ubija? Zar to nije nemoguće po definiciji? Na kraju krajeva, ne možete ubiti večne, besmrtne, besmrtne. Ne možete ubiti samo postojanje, a to je upravo ono što je Bog bio: samo postojanje. A ako je on bio sve što postoji, šta bi ostalo kada je mrtav?

Bog je shvatio da će jedina istinska smrt koju može da doživi biti transformacija; on može da se pretvori u novi oblik postojanja. On će se reinkarnirati, da tako kažem. On više neće biti čist um, već će ugraditi revolucionarnu novu supstancu koju je odlučio da stvori – materiju. Ipak, materija, zato što je došla od Boga, će biti prožeta “Božanstvom”. Svaka čestica materije, bez obzira koliko skromna i naizgled beznačajna, bila bi iskra Božija. I sve ove iskre bi, sahranjene u njima, imale neodoljivu želju da ponovo konstituišu Boga.

Božija beskrajno nadahnuta ideja bila je da je krajnji stvaralački čin da stvori sebe. Bog će postati Bog. Više nije moglo biti božanskog dela.

Dakle, Bog, biće koje nije postojalo u fizičkom prostoru, biće koje je postojalo izvan prostora i vremena, biće beskonačne moći, beskonačne duhovne i intelektualne energije, odlučio je da se samodetonira – da pretvori tu beskonačnu energiju uma u beskonačnu fizičku energiju univerzuma materije. On će umreti da bi se ponovo rodio. Eonima nakon njegove “smrti”, sve fizičke čestice koje je njegova smrt oslobodila – veliko mnoštvo “božanskih iskri” – naći će način da ga vrate u život u novom obliku. On će roditi sebe.

Bog će živeti, umreti, ponovo se roditi i živeti iznova. On će se podvrgnuti samsari. On će pokazati svoju beskrajnu moć, svoju večnu neustrašivost, svoju beskrajnu intelektualnu radoznalost. On će steći potpuno i konačno znanje o postojanju. Da se ne ubije, nikada ne bi saznao kako je to umreti. Njegovo znanje bi bilo nepotpuno. On bi nedostajao, nesavršen. Kako bi mogao da sudi smrtnost ako on sam nije prošao kroz sudbinu smrtnika?

Kako možete biti Bog ako nikada niste umrli? Smrt možete razumeti samo ako je doživite. Takođe, kako je Bog mogao da razume sumnju ako nikada nije iskusio ni to? Ubistvom je postojala spoljna šansa da se nikada neće vratiti u život u bilo čemu sličnom svojoj nekadašnjoj slavi. Postojao bi neizbežan element sumnje.

Sve vrste stvari koje Bog nikada ne bi razumeo drugačije će mu postati poznate ako se ubije. To je bio jedini način da se postigne vrhovna samospoznaja, da se postigne savršenstvo koje se traži od Boga. Odin, poglavar vikinških bogova, dobrovoljno se žrtvovao sebi da bi postigao višu mudrost:

„Devet noći, ranjen sopstvenim kopljem, posvećen Odinu, sam sebi posvećen, ostao sam da visim o drvetu koje je potresao vetar, o moćnom drvetu čije korene ljudi ne poznaju. Odin je bio jednooki jer je drugog dao Mimiru, najmudrijem od svih vikinških bogova, koji je postojao samo kao glava (odrubljena od strane svojih neprijatelja).

Za plaćanje oka, Odinu su odobrene konsultacije sa Mimirovom glavom, poznatom kao “Otac mudrosti”. Samopožrtvovanje leži u srcu svih težnji ka povećanju znanja. Oni kojima nedostaje snage, oni koji su suviše kukavički, uvek će se okrenuti od surovih zemalja samousavršavanja u sibarske palate lakih užitaka i jeftine zabave, ka svim sitnim udobnostima i radostima koje nas okružuju, mameći nas od težak i često nezahvalan rad koji je u osnovi svakog napretka.

Vikinzi su očekivali apokaliptični događaj pod nazivom Ragnarok koji će dovesti do smrti bogova. Ali, posle bi se ponovo rodio život i pojavili bi se novi bogovi. Ragnarok je bio trenutak prelepog ponovnog rođenja kao i Armagedon. U priči o egipatskom bogu Ozirisu, on je ubijen, njegovo telo raskomadano, a delovi razbacani. Njegova supruga Izida zatim prati delove i mukotrpno ponovo sastavlja boga. U grčkoj priči o Zagreju, bog je takođe ubijen i raskomadan, ali njegovo srce spasava Zevs i koristi da rodi Dionisa. U hrišćanstvu “Bog” umire, a zatim vaskrsava. Ideja o bogu koji umire i vraća se u život (ponekad u radikalno drugačijem obliku) je snažna karakteristika mnogih religijskih tradicija.

Pre četrnaest milijardi godina došao je božanski trenutak. “Neka bude svetlost!” reče Bog i postade svetlost. On se samospalio u najvećoj eksploziji svih vremena – stvaranju univerzuma materije iz univerzuma uma u ​​jednom apokaliptičnom događaju. Iz fizičkog ništavila – čistog Božijeg uma – proizašle su sve „stvari“ fizičkog univerzuma. Trenutak Božje smrti bio je trenutak Stvaranja. To je bila “Alfa tačka”. Fizički univerzum je teleološki: ima svrhu, željeni kraj, „Omega tačku“.

Ta krajnja tačka je preporođeni Bog. Fizički univerzum koji je rođen od Boga traži da ponovo postane Bog; ne stari Bog čistog Uma, već novi Bog Uma i Materije. Bog je znao da stvaranje materije neće značiti eliminaciju uma. Umesto toga, kao što je materija oblik energije (kao što je Ajnštajn pokazao), ona je takođe oblik uma jer je nastala u umu. To je um sa fizičkim dimenzijama pre nego čisti, bezdimenzionalni um. Univerzum je živ. To je organizam. Ono misli. Ono traži. Trudi se. Univerzum ima dušu. Zauvek pokušava da pronađe put nazad svom božanskom poreklu. Putuje dijalektički od Alfe do Omege. M

i ljudska bića sadržimo božansku iskru. Svi smo mi fragmenti Boga. Bićemo potpuni tek kada se ponovo saberemo kao Bog. To je ispunjenje naše božanske ljudske misije. Pravi Bog je Deus Absconditus – Skriveni Bog. Jednog dana on će biti Deus Manifestus – Otkriveni Bog. Svi smo mi deo otkrivenja.

Mi smo skriveni bogovi u univerzumu koji još ne zna da je Bog, ali se razvija ka tome da bude Bog. Kao što je čovečanstvo rođeno iz iskonske hemijske supe na „beživotnoj“ steni u svemiru, tako će se Bog roditi iz zvezdane prašine u naizgled beživotnom univerzumu. Svi smo mi blistave zvezde i jednog dana ćemo se okupiti u najsjajnijoj zvezdi od svih – samom Bogu. Ovo je sudbina čovečanstva. Zar to nije inspirativna vizija čovečanstva? Mi nismo samo ljudi; mi smo božanska bića, zajednica bogova na putu da postane sam Bog: Bog reinkarniran, Bog vaskrsli, Bog preporođen.

S druge strane, zrelu odraslu osobu vodi superego, a ne id. Zrela odrasla osoba je prilagođena drugima i uzima ih u obzir u svakom trenutku. Demijurg je senka Istinskog Boga u jungovskim terminima: primitivni, nezreli, mračni, neprosvetljeni, destruktivni i sebični aspekti koji se moraju prevazići ako Bog želi da postane njegovo pravo Ja.

Bog je, baš kao i mi, na dijalektičkom putu, nastojeći da prevaziđe negativne delove svoje psihologije koji ga sprečavaju da se potpuno samoostvare, da postane sve što ima u sebi da postane – savršen. Nije li to pravo značenje izjave da smo stvoreni na sliku Božiju? Nije li to pravo značenje drevne mudrosti Kako gore, tako i dole? Avramove vere su uništile svu istinu koja se odnosi na Boga.

Oni obožavaju raniju, monstruoznu verziju dijalektičkog Boga, a ne Istinitog Boga koji on postaje. Oni obožavaju razmaženu bebu pre nego samospoznaju odraslu osobu. Počinili su kardinalnu grešku. Oni obožavaju Senku. Oni su i sami stvorenja iz senke. Oni su Bratstvo senke. Nijedna greška ne može biti dublja. Čim shvatite da su Jevreji, hrišćani i muslimani zaostali, primitivni ljudi zatvoreni u destruktivnu, infantilnu, obmanutu psihologiju, razumete zašto je svet takav kakav jeste.

Ovaj svet je dete koje treba da postane odraslo. Jevreji, tretirani kao podljudi tokom Holokausta, sada tretiraju Palestince kao podljude. Pre nekoliko hiljada godina, u ime svog Boga, Jevreji su nasilno pokrali zemlju predaka Palestinaca (Hananejaca). Ništa se mnogo nije promenilo. Oni su natopljeni krvlju nevinih. Hrišćanski piloti i vojnici izazivaju ogromna razaranja muslimanskim civilima, a zatim tvrde da je to bila neizbežna „kolateralna šteta“ (tj. nedužne muslimane treba tretirati kao objekte koji su im smetali).

Oni govore o vođenju pravednog rata, o borbi za slobodu i demokratiju, o tome da su “dobri momci”. Koga oni zezaju? Oni su natopljeni krvlju nevinih. Što se tiče muslimana, oni su jednog pisca osudili na smrt zato što je nelaskavo pisao o Muhamedu. Oni pokušavaju da ubiju skandinavske karikaturiste koji su Muhameda nacrtali u nelaskavom svetlu. Dok seku glave nevinim žrtvama koje su kidnapovali, ili dižu u vazduh otete avione pune nevinih ljudi, ili kolju nevine ljude na pijacama, oni viču Alah Akbar – Bog je veliki! Oni su natopljeni krvlju nevinih.

Ovi fanatici su ekstremno opasni. Oni su zatočeni u infantilnom psihološkom načinu razmišljanja. Oni su pre dementna deca nego odrasli. I najmanja provokacija ih šalje u slepi bes. Imaju narav. Oni nikada ne mogu argumentovati svoj slučaj kao inteligentni, promišljeni zagovornici svojih uverenja. Uvek pribegavaju bombama, puškama i mačevima. Njihove religije su bile prokletstvo za ovaj svet. Oni su tačan odraz svog gospodara, Demijurga.

Prvi korak spasenja čovečanstva je uništenje Avramovih vera koje su nas sputavale tako dugo, koje su nas zaključale u ludi način razmišljanja Demijurga, a ne u inspirativno savršenstvo Apsolutnog Uma Istinitog Boga.

„Bog“ Tore, Starog zaveta i Kurana je Demijurg. On je pijan od moći. On želi da mu se čovečanstvo potčini, da ga obožava, da ga veliča, da bude trajno u njegovom ropstvu. Ljubomoran je, ljut, zloban, surov, partizanski, tiranski, narcisoidan, nasilan, psihopatski. On je preraslo, razmaženo dete. I on nas je oblikovao u svoju opaku, destruktivnu sliku, otuda zašto smo tako pali.

Ali evo jedne izuzetne istine: nije Bog taj koji otkupljuje čovečanstvo, već čovečanstvo ono koje otkupljuje Boga. Naša dijalektička uloga je da pokažemo Demijurgu grešku na njegovom putu. Ako čovečanstvo može da pobegne od „sebičnog gena“ kojim je Demijurg oblikovao čovečanstvo, ako čovečanstvo može da se okrene od očiglednog sopstvenog interesa, pohlepe i sebičnosti ka nesebičnosti i altruizmu, onda ćemo demonstrirati Demijurgu da smo moralno superiorni. Tek tada će Demijurg, biće koje radi u zabludi da je Istiniti Bog, uvideti da ne može biti ono za šta veruje da jeste. Demijurg – Jehova/hrišćanski Trojedini Bog/Alah – je antiteza Istinitog Boga. On je takođe nezaobilazna dijalektička etapa u evoluciji Istinitog Boga.

Bog ne može imati potpuno razumevanje dobra i zla osim ako on sam nije bio zao i onda prevazišao to zatamnjeno stanje. Da nikada nije poznavao zlo onda bi bio ništa drugo do nevini prostak. Katolički sveštenici u celibatu se smeju kada bračnim parovima daju savete o seksualnim pitanjima. Kako da komentarišu nešto o čemu nemaju iskustva? Da biste razgovarali, morate prošetati. Po istom principu, Bog ne može biti sudija dobra i zla osim ako savršeno razume zlo tako što ga je sam iskusio. Ovo je dijalektička istina Božija. To je čista jeres za hrišćane, muslimane i Jevreje, naravno, ali ovo su religije koje kontroliše zavedeni Demijurg, tako da nije važno šta oni misle.

Bog dolazi do punog samospoznaja i moralnog savršenstva kroz čovečanstvo. Mi smo ti koji oblikujemo Boga. Ako možemo biti moralno superiorni u odnosu na Demijurga, onda će on biti oblikovan po našoj slici, a ne mi po njegovoj. Naš božanski, dijalektički zadatak je da transcendiramo Demijurga i odvedemo ga na pravi put.

Šta nauka kaže o stvaranju? Pre četrnaest milijardi godina, univerzum je nastao iz bukvalnog ništavila (nijedan naučnik ne može verodostojno da objasni ovo, i niko ne može da objasni šta se dešavalo pre Velikog praska). Iako univerzum nije „živ“ i nije prožet „umom“, on ipak podržava evoluciju prirodnom selekcijom putem koje beživotnost može čudesno da evoluira u život (nijedan naučnik nikada nije tačno objasnio kako), a zatim jednako čudesno stvara, u u slučaju ljudskih bića, kvalitete uma i svesti (opet, nijedan naučnik nikada nije objasnio kako oni mogu nastati iz beživotnih atoma). Nauka poriče a) Boga, b) postojanje duša, c) teleologiju, d) bilo šta osim materijalizma, ali ne može da objasni nijedno od najvažnijih pitanja: kako život nastaje iz beživotnosti, kako um i svest potiču od atoma. Dakle, kako može tako dogmatski isključiti druge misterije?

Šta smatrate verodostojnijim, koji smatrate da ima veću moć objašnjenja – “tvrda” nauka, ili mit o stvaranju Iluminata?

Što se tiče Abrahamovih religija, one tvrde da je savršeni Bog stvorio savršen svet i stvorio savršen ljudski život: Adam i Eva. Srećni par je živeo u savršenom raju – Edenskom vrtu – sve dok ih zmija (koju je Bog dozvolio da uđe u vrt) nije iskušala da jedu plod sa Drveta Znanja Dobra i Zla koje je Bog postavio na najistaknutije mesto u sredini vrta. Bog je zabranio Adamu i Evi da jedu voće, ali oni ga nisu poslušali, čime je počinio prvobitni greh kojim je čovečanstvo postalo večno palo i izopačeno (malo preterana reakcija na jedenje jabuke, moglo bi se sugerisati). Zar ne bi bilo bolje za Boga da ne stavi drvo u baštu na prvom mestu, i da drži zmije napolju? Kao opraštajući i saosećajni Bog, zar on jednostavno ne bi trebalo da pomiluje Adama i Evu, a ne da ih i sve njihove naslednike osudi na živote smrtne bede za taj razorni zločin jedenja jabuke?

A ako verujete u tu Abrahamovu “veliku priču”, kao što to čine milijarde, onda ćete sigurno verovati u bilo šta, zbog čega je naš svet u tako tužnom i patetičnom stanju.

Kakav je Bog ovo Abrahamovo božanstvo? Već, u priči o Edenu, istina da je Bog Adama i Eve je Demiurg je previše očigledna. Kain je bio prvi koji je progledao kroz laž, i stoga ga Iluminati najviše poštuju.

Istočne religije kažu, u stvari, da je jednog dana Bog odlučio da baci veo iluzije i neznanja preko sebe i stvori privid pluralnosti kada je, u stvari, postojalo samo jedinstvo. Drugim rečima, Bog je, iz nekog neodređenog razloga, odlučio da se sakrije od sebe i onda traži da ponovo pronađe sebe. Ljudska duša (Atman u hinduizmu) je zapravo fragment Božanske Duše (Brahman u hinduizmu) i mora da izdrži samsaru – točak rođenja, smrti i ponovnog rođenja – da bi na kraju dostigla prosvetljenje (Mokša) kada konačno shvati istinu. U budizmu, “igra” je da se postigne stanje Nirvane gde su sve iluzije našeg ljudskog postojanja raspršene i možemo postati deo velikog mističnog Jedinstva koje konstituiše istinsko postojanje.

Koji mit o stvaranju smatrate najubedljivijim? – naukom, Abrahamskim verama, istočnim religijama ili Iluminatima?

Ali Mit Iluminata nije religija Iluminata, iako sadrži neke osnovne elemente religije. U aprilu ćemo početi da preciziramo stvarna religiozna učenja Iluminata. Religija počinje na izvanredan način jer počinje sa idejom da ne postoji Bog. U izvesnom smislu, jedina vredna religija je ona koja može da ubedi ateistu u svoju istinu. Religije zasnovane na veri nikada neće postići takav ishod. Istočne religije, posebno budizam, pokazale su se uspešnijima, ali još uvek nisu dovoljno da ubede većinu ateista. Prosvetljenje, sinteza filozofije, nauke i religije, počinje sa ateističkim pogledom i završava se potpunim objašnjenjem Boga, duše i zagrobnog života.

Bog je binarni, fraktalni algoritam koji se sam replicira, a univerzum je genetska matrica koja je rezultat egzistencijalne napetosti stvorene Njegovom željom za samospoznajom. (Fraktal = Kao gore tako ispod)

Bog nije mogao biti sveznajući i svemoguć, jer je On bio večan i jedinstven. “On ne poznaje početak, a takođe ni ništa slično Sebi, a ni kraja,” Bog je stvorio čoveka po Svojoj slici da bi mogao da uči o Sebi.

Pre početnog razdvajanja, Bog je bio samo potencijalni um sa neformiranom čežnjom da upozna sebe. Nakon podele, Bog je ponovio u matricu zasnovanu na binarnosti, neprestano povećavajući složenost kako je prikupljao sve više i više informacija o sebi. Drugim rečima, Bog se razvija sa protokom vremena, u oštroj suprotnosti sa tradicionalnim judeo-hrišćanskim pogledom na savršenu, potpunu i nepromenljivu figuru koja postoji izvan normalnog toka vremena. Napetost između Božjih pozitivnih i negativnih aspekata svodi se na krizu identiteta – kosmičko samoprezir. Pozitivna sila je deo Boga koji je izabrao da se razlikuje u potrazi za samospoznajom; negativna sila je deo Boga koji nastoji da se vrati u svoje prvobitno jedinstveno stanje (uništavajući stvarnost u tom procesu). Böhme je okarakterisao ovu negativnu silu kao “božanski gnev”, večitu frustraciju traženja cilja koji se nikada ne može postići.