Ovo je verovatno najvažnije pitanje u svoj Hrišćanskoj teologiji. To pitanje je uzrokovalo Reformaciju – razlaz Protestantske i Katoličke crkve. Ono je ključ razlike između Biblijskog Hrišćanstva i većine “hrišćanskih” sekti.
Da li se spasenje postiže samo verom, ili verom plus delima? Da li sam ja spašen samo verovanjem u Isusa Hrista, ili treba da verujem u Isusa Hrista i činim određene stvari?
Pitanje vere same ili vere plus dela je otežano nekim Biblijskim pasusima koje je teško dovesti u sklad. Uporedi Rimljane 3:28; 5:1 i Galaćane 3:24 sa Jakovom 2:24.
“Gdje je dakle hvala? Prođe. Kakijem zakonom? je li zakonom djela? Ne, nego zakonom vjere.
Mislimo dakle da će se čovjek opravdati vjerom bez djela zakona.” (Rimljanima 3,28)
“Opravdavši se dakle vjerom, imamo mir s Bogom kroz Gospoda svojega Isusa Hrista” (Rimljanima 5,1)
“Tako nam zakon bi čuvar do Hrista, da se vjerom opravdamo.” (Galaćanima 3,24)
“Vidite li dakle da se djelima pravda čovjek, a ne samom vjerom?
A tako i Raav kurva ne opravda li se djelima kad primi uhode, i izvede ih drugijem putem?
Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez dobrijeh djela mrtva.” (Jakovljeva 2:24-26)
Neko vidi razliku između Pavla (spasenje je samo verom) i Jakova (spasenje je verom plus delima). U stvarnosti, Pavle i Jakov se uopšte ne razmimoilaze. Jedina tačka neslaganja, za koju neki tvrde da postoji, je u odnosu između vere i dela.
Pavle dogmatično tvrdi da opravdanje dolazi samo verom (Efežani 2:8-10), dok izgleda da Jakov kaže da opravdanje dolazi verom plus delima. Ovaj očigledan problem je rešen istraživanjem onoga što je Jakov zaista hteo da kaže. On opovrgava verovanje da neko može da ima veru bez ikakvih dobrih dela kao posledice toga (Jakov 2:17-18).
“Jer ste blagodaću spaseni kroz vjeru; i to nije od vas, dar je Božij,
Ne od djela, da se niko ne pohvali.
Jer smo njegov posao, sazdani u Hristu Isusu za djela dobra,
koja bog naprijed pripravi da u njima hodimo.” (Efežanima 2:8-10)
“Tako i vjera ako nema djela, mrtva je po sebi.
No može ko reći: ti imaš vjeru, a ja imam djela.
Pokaži mi vjeru svoju bez djela svojijeh,
a ja ću tebi pokazati vjeru svoju iz djela svojijeh.” (Jakov 2:17-18)
Naglašava da će prava vera u Isusa Hrista doneti promenjen život i dobra dela (Jakov 2:20-26).
“Ali hoćeš li razumeti, o čoveče sujetni! Da je vera bez dela mrtva?
Avraam otac naš ne opravda li se delima kad prinese Isaka, sina svog, na oltar?
Vidiš li da vera pomože delima njegovim, i kroz dela svrši se vera?
I izvrši se pismo koje govori: Avraam verova Bogu, i primi mu se u pravdu, i prijatelj Božji nazva se.
Vidite li, dakle, da se delima pravda čovek, a ne samom verom?
A tako i Raav kurva ne opravda li se delima kad primi uhode, i izvede ih drugim putem?
Jer, kao što je telo bez duha mrtvo, tako je i vera bez dobrih dela mrtva.” (Jakov 2:20-26).
On ne kaže da opravdanje dolazi verom plus delima, nego da će osoba koja je zaista opravdana verom imati dobra dela u svom životu. Ako neko tvrdi da je vernik, ali nema dobra dela u svom životu – onda je vrlo verovatno da nema istinsku veru u Isusa Hrista (Jakov 2:14, 17,20,26)
“Kakva je korist, braćo moja, ako ko reče da ima veru a dela nema? Zar ga može vera spasti?” Jakov 2:14
“Tako i vera ako nema dela, mrtva je po sebi.” Jakov 2,17
“Ali hoćeš li razumeti, o čoveče sujetni! Da je vera bez dela mrtva?” Jakov 2,20
“Jer, kao što je telo bez duha mrtvo, tako je i vera bez dobrih dela mrtva.” Jakov 2,26
Pavle kaže istu stvar u svojim pismima. Dobar plod koji bi vernici trebalo da imaju u svojim životima je izlistan u Galaćanima 5:22-23. Odmah nakon što nam kaže da smo spašeni verom, a ne delima (Efežani 2:8-9), Pavle nas obaveštava da smo stvoreni za dobra dela (Efežani 2:10).
“Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost,
dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona.” (Galacanima 5:22-23)
“Jer ste blagodaću spaseni kroz vjeru; i to nije od vas, dar je Božij,
Ne od djela, da se niko ne pohvali.
Jer smo njegov posao, sazdani u Hristu Isusu za djela dobra,
koja bog naprijed pripravi da u njima hodimo.” (Efežanima 2:8-10)
On isto toliko očekuje promenjen život kao i Jakov, “Zato ako je ko u Hristu, nova je tvar: staro prođe, gle, sve novo postade.” (2.Korinćanima 5:17)!
Jakov i Pavle se ne razilaze u svom učenju o spasenju. Oni prilaze istoj temi sa različitih perspektiva. Pavle jednostavno naglašava da se opravdava samo verom, dok Jakov stavlja akcenat na činjenicu da vera u Hrista donosi dobra dela. Jedno bez drugoga ne ide.
