BLAGOSLOVEN DA SI GOSPODE ISUSE HRISTE TI KOJI VLADAS NAD SVIM SVETOM, JER JE TVOJA MUDROST I SILA! ODUVEK I ZAUVEK U SVE VEKOVE
Tražiti Boga, a kloniti se grijeha
Ljubite pravednost,
vi suci zemaljski, pravednim mislima mislite o Gospodu
i tražite ga u jednostavnosti srca.
2 Jer njega nalaze koji ga ne iskušavaju
i otkriva se onima koji mu ne uskraćuju svoju vjeru.
3 A podmukle misli otuđuju od Boga
i iskušavana Svemoć posramljuje bezumnike.
4 Jer mudrost ne ulazi u dušu opaku
i ne nastanjuje se u tijelu grijehu podložnu.
5 Jer sveti duh pouke bježi od prijevare
i uklanja se od misli bezumnih
i uzmiče kad se nepravda pojavi.
6 Jer mudrost je duh čovjekoljubiv,
ali hulniku neće oprostiti njegovih riječi,
jer Bog proniče bubrege njegove,
istinski mu srce nadzire
i sluša njegove riječi.
7 Doista duh Gospodnji ispunja svemir,
i on, koji drži sve, zna i sve što se govori.
8 Zato ne ostaje skriven tko nepravedno govori
niti će ga mimoići osvetnička pravda.
9 Jer se namisli bezbožnikove točno ispituju
i glas riječi njegovih ide sve do Gospoda
da se kazne bezakonja njegova.
10 Jer postoji uho ljubomorno koje čuje sve
i ne izmiče mu ni glasak najtišeg gunđanja.
11 Čuvajte se isprazna gunđanja
i čuvajte jezik od opakih riječi,
jer i najtajnija riječ nije bez učinka, a lažljiva usta ubijaju dušu.
12 Ne trčite za smrću stranputicama života svojeg
i ne navlačite na se propast djelima ruku svojih.
13 Jer Bog nije stvorio smrt
niti se raduje propasti živih.
14 Već je sve stvorio da sve opstane,
i spasonosni su stvorovi svijeta,
i u njima nema smrtonosna otrova.
I podzemlje ne vlada zemljom,
15 jer pravednost je besmrtna.
16
Život u očima bezbožnikâ
Ali bezbožnici dozivaju smrt i rukama i riječju
i za njom ginu smatrajući je prijateljem
i s njome ugovor sklapaju,
dostojni da joj pripadaju.
2 1 Jer oni krivo misle
i ovako mudruju: »Kratkovjek je i tužan život naš
i nema lijeka kad čovjeku dođe kraj
i još nije poznat tko bi se iz podzemlja izbavio.
2 Mi smo djeca pukog slučaja
i kasnije ćemo biti kao da nikad nismo ni bili,
jer samo je dim ono čime dišu naše nosnice,
a misao je tek iskra od kucaja našega srca.
3 Kad se ona utrne, pretvorit će se tijelo u pepeo,
a duh će se rasplinuti kao lagan zrak.
4 Ime će nam se s vremenom zaboraviti
i nitko se neće sjećati djela naših;
i život će nam proći kao pramenje oblaka
i nestat će ga kao magle
što je gone zrake sunčane i pritiskuje žega njihova.
5 Jer život naš kao sjena odmiče,
iz naše smrti nema povratka,
zapečaćeno je i nitko se ne vraća.
6 Zato hodite ovamo! Uživajmo dobra sadašnja,
koristimo se stvorovima sa žarom mladosti.
7 Nauživajmo se odabranih vina i mirisa
i neka nas ne mimoiđe ni jedan cvijet proljetni,
8 okrunimo se ružama prije no što uvenu.
9 Neka svaki od nas sudjeluje u pijanki našoj,
ostavimo svuda znake našeg veseljenja:
to je naš dio i to je naša baština.
10 Potlačimo ubogoga pravednika, ne štedimo udovice,
ne poštujmo starca
ni sjedina od mnogih godina.
11 Nek’ naša snaga bude zakon pravde,
jer ono što je slabo nije ni za što.
12 Postavimo zasjedu pravedniku jer nam smeta
i protivi se našem ponašanju,
predbacuje nam prijestupe protiv Zakona
i spočitava kako izdadosmo odgoj svoj.
13 On se hvasta posjedom spoznaje o Bogu
i naziva se sinom Gospodnjim.
14 On je ukor utjelovljeni našim mislima,
sama njegova pojava tišti našu dušu.
15 Život njegov nije kao u ostalih
i njegovo je ponašanje nastrano.
16 Smatra nas patvorinom
i uklanja se od putova naših kao od nečisti.
On svršetak pravednika proglašava sretnim
i hvali se da mu je Bog otac.
17 Pogledajmo jesu li istinite riječi njegove,
istražimo kakav će biti njegov svršetak.
18 Jer ako je pravednik Božji sin,
On će se za nj zauzeti
i izbavit će ga iz ruku neprijateljskih.
19 Zato ga iskušajmo porugom i mukom
da istražimo blagost njegovu
i da prosudimo strpljivost njegovu.
20 Osudimo ga na smrt sramotnu,
jer će mu, kako veli, doći izbavljenje.«
21
Zabluda bezbožnička
Tako oni misle, ali se varaju,
jer ih zloća njihova zasljepljuje.
22 Oni ne znaju tajna Božjih,
ne očekuju nagradu za svetost,
ne vjeruju u naknadu čistim dušama.
23 Jer je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost
i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti.
24 A đavlovom je zavišću došla smrt u svijet
i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju.
Blaženstvo pravednikâ
A duše su pravednika u ruci Božjoj i njih se ne dotiče muka nikakva.
2 Očima se bezbožničkim čini da oni umiru
i njihov odlazak s ovog svijeta kao nesreća;
3 i to što nas napuštaju kao propast,
ali oni su u miru.
4 Ako su, u očima ljudskim, bili kažnjeni,
nada im je puna besmrtnosti.
5 Za malo muke zadobili su dobra velika
jer Bog ih je stavio na kušnju
i našao da su ga dostojni.
6 Iskušao ih je kao zlato u taljiku
i primio ih kao žrtvu paljenicu.
7 Zato će se u vrijeme posjeta njegova zasjati
te će vrcati kao iskre u strnjici.
8 Sudit će pucima i vladati narodima
i Gospodin će kraljevat’ nad njima uvijeke.
9 Koji se u nj ufaju spoznat će istinu,
i koji su vjerni bit će u ljubavi s njim,
jer izabranici njegovi stječu milost i milosrđe.
10 A bezbožnici će zbog svojih misli biti primjereno kažnjeni
jer su prezreli pravednike i otpali od Gospodina.
11 Teško onima koji preziru mudrost i stegu!
Isprazna je nada njihova, napori uzaludni
i poslovi bez probitka.
12 Žene su im bezumne, djeca opaka
i proklet njihov rod!
13
Bolja je jalovost nego bezbožno potomstvo
Blago nerotkinji, ali bez ljage,
kojoj ložnica ne poznaje grijeha;
plodnost će se njezina pokazati na istrazi duša.
14 Blago i uškopljeniku koji ne počini zločina
niti smišlja zla protiv Gospoda;
jer će za vjernost dobiti milost izabranu
i baštinu najljupkiju u domu Gospodnjem.
15 Jer plemenit trud donosi plod pun slave
i neraspadljiv je korijen razbora.
16 A djeca preljubnička neće doći do savršenstva
i rod nezakonite ložnice propada.
17 Pa ako i žive dugo, nisu ni za što
i na koncu im je starost nečasna.
18 Umru li opet rano, nade nemaju
niti utjehe na sudnji dan:
19 jer okrutna je kob grešna roda.
4 1 Bolje i ne imati djece a posjedovati krepost,
jer je spomen njezin besmrtan,
i Bog i ljudi je cijene.
2 Kad je nazočna, oponašaju je,
kad je odsutna, priželjkuju je;
okrunjena vječno slavlje slavi,
jer je pobijedila u borbama bez ljage.
3 A mnogobrojno potomstvo bezbožnika nije ni za što;
izdanci se nečisti duboko ne korijene i nemaju čvrsta temelja.
4 Jer ako se načas i razgranaju,
slabo ukorijenjeni, na vjetru se zaljuljaju,
iščupa ih sila vihora,
5 i grane što tek su izbile polomi
i plod im je beskoristan,
nezreo za jelo
i nije ni za što.
6 Jer djeca rođena iz nezakonita spavanja
svjedoče na sudu o zlu roditelja.
7
Prijevremena smrt pravednika
A pravednik, ako i umre prijevremeno,
naći će mir.
8 Jer duljina danâ ne čini starost časnom
niti se ona mjeri brojem godina.
9 Već razboritost – to su sjedine ljudske,
i krepostan život – zrela starost.
10 I jer je ugađao Bogu,
On ga je zavolio,
i jer je živio među grešnicima,
On ga je uzeo k sebi.
11 Uzdignut je da zloća ne bi izopačila njegov razbor
ili da mu himba ne zavede duše.
12 Jer blještavilo opačine zasjenjuje dobro
i vihor požude izopačuje dobru dušu.
13 Stekavši savršenstvo u malo vremena,
dugo je živio;
14 i jer mu je duša bila draga Gospodu,
On ga je hitro izbavio od zloće oko njega.
Svjetina sve to vidi, ali ne shvaća;
njima i ne pada na um
15 da milost i milosrđe pripadaju izabranicima Gospodnjim
i zaštita njegovim svetima.
16 A pravednik koji umire
osuđuje žive bezbožnike
i prijevremeno dokončana mladost
produženu starost opakih.
17 Svjetina vidi kraj mudračev,
ali ne shvaća što je Gospod s njim naumio
ili zašto ga je uzeo u zaštitu.
18 Oni gledaju i preziru,
ali će se i njima Gospod podsmijevati.
19 Ubrzo će oni biti trupla prezrena i
ruglo među mrtvima dovijeka,
jer će ih Gospod strmoglaviti bez glasa,
otrgnut će ih od temelja njihova,
sasvim ih opustošiti;
na mukama će oni biti
i spomen će im propasti.
20
Bezbožnici na sudu
Puni straha doći će na obračun grijehâ,
i bezakonja njihova
u lice će ih optuživati.
5 1 A pravednik će se vedro sučeliti s onima koji ga tlačiše
i koji prezirahu patnje njegove.
2 Kad ga ugledaju, uzdrhtat će od silna straha,
zapanjeni njegovim iznenadnim spasenjem.
3 Govorit će među sobom, puni kajanja,
i uzdišući u tjeskobi svoje duše:
4 »To je onaj komu smo se nekoć podsmijevali
i koji nam je bio za porugu.
Mi, budale, smatrasmo njegov život ludošću
i svršetak njegov nečasnim.
5 Kako li se ubrojio među sinove Božje
i dobio udio svoj među svecima?
6 Mi, odista, zalutasmo s puta istine
i svjetlost pravde nije nam svijetlila
niti nam je sunce ogranulo.
7 Bazali smo stazama propasti
i prohodili bespuća pustinje,
ali puta Gospodnjega nismo spoznali.
8 Što nam je koristila oholost?
Što nam je vrijedilo bogatstvo i hvastanje?
9 Sve je prošlo kao sjena
i kao kratkotrajan glas.
10 I kao lađa koja siječe uzburkano more
i traga joj nema kuda prođe
niti brazde hrptici njezinoj u valovima;
11 ili kao ptica što zrakom proleti
i ne ostavi traga prolazu svojem:
šiba lagani uzduh udarcima svojih pera
i rasijeca ga uza snažan fijuk
i prodire zamasima svojih krila,
a poslije nema više nikakva traga njezinu letu;
12 ili kao strijela odapeta na svoj cilj:
probijeni se zrak odmah sklapa
i ne raspoznaje se staza njezina –
13 tako i mi: jedva što smo na svijet došli,
a već nestadosmo,
ni traga kreposti pokazati ne mogosmo:
u zloći se svojoj sasvim istrošismo.«
14 I doista, nada je bezbožnikova kao pljeva
što je vjetar raznosi
i kao sitna pjena
što je vihor razgoni;
ona nestaje kao dim na vjetru
i prolazi kao spomen na jednodnevna gosta.
15
Slava pravednikâ i kazna bezbožnikâ
A pravednici žive dovijeka,
i u Gospodu je nagrada njihova
i briga za njih u Svevišnjeg.
16 Zato će iz ruku Gospodnjih primiti
kraljevsku krunu slave i vijenac ljepote;
svojom će ih desnicom Gospod zakriliti
i svojom ih mišicom zaštititi.
17 Latit će se svog žara ljubomornog kao oružja
i naoružat će sve stvorenje
da kazni svoje neprijatelje;
18 kao oklop obući će pravednost,
a kao šljem stavit će sud bez himbe;
19 uzet će nepobjedivu svetost kao štit,
20 a kao mač naoštrit će žestok gnjev
i sav će svemir poći s njim u boj protiv bezumnika.
21 Tad će poletjet’ dobro naperene strijele:
munje iz oblaka padat će na cilj
kao iz nategnuta lûka;
22 iz bojne sprave izlijetat će zrna grada
srdžbom nabijena.
Na njih će voda morska bjesnjeti,
i rijeke će ih potapati bez milosti.
23 Dah Svemoći zapuhat će protiv njih,
izvijat će ih poput vihora.
I tako će svu zemlju opustošiti bezakonje
i opačina će prevrnuti prijestolja vladalačka.
II. PODRIJETLO, NARAV, UČINCI MUDROSTI I PUT DO NJE
Dužnost je kraljevima težiti mudrosti
Čujte, dakle, kraljevi, i urazumite se!
Poučite se, vladari zemalja dalekih!
2 Poslušajte, vi koji upravljate mnoštvima
i koji se hvastate silom svojih naroda!
3 Gospod je onaj koji vam je moć podario,
i vladavina je od Svevišnjeg,
koji će ispitivati djela vaša
i vaše nakane istražiti.
4 Iako ste upravljači njegova kraljevstva,
ne vladaste pravedno,
niti se držaste zakona,
niti služiste nakani Božjoj.
5 Gospod će vas napasti brzo i užasno,
jer za velikaše je nemilosrdna kazna;
6 maleni su oproštenja dostojni,
a moćnici će biti moćno kažnjeni.
7 Jer Gospod Svevladar ne uzmiče ni pred kim
niti se plaši kakve veličine:
ta on je stvorio i mala i velika
i jednako se brine za sve,
8 a istraga oštra očekuje moćnike.
9 Vama su dakle, vladari, upravljene riječi moje
da se naučite mudrosti i ne griješite.
10 Jer oni koji sveto čuvaju svetinje
sami se posvećuju,
i koji su u tom poučeni nalaze obranu.
11 Žudite stoga za riječima mojim,
čeznite za njima:
one će vas poučiti.
12
Tražena mudrost – nađena mudrost
Mudrost je sjajna i ona ne tamni:
lako je vide koji je ljube
i nalaze je oni koji je traže.
13 Ona pretječe sve koji je žude
i prva im se pokazuje.
14 Tko zorom rani njoj, taj se ne muči:
nalazi je gdje sjedi kraj vrata njegovih.
15 Jer je i sama misao na nju mudrost savršena,
a tko radi nje bdî, brzo je bezbrižan.
16 Ona hodi naokolo i traži sebi dostojne;
i pojavljuje im se dobrohotno na stazama
i ususret im dolazi u svakoj misli.
17 Jer njezin početak najistinskiji
želja je za poukom,
u težnji za poukom ljubav je prema njoj;
18 voljeti je znači držati njene zakone,
a posluh njezinim zakonima
pouzdana je besmrtnost,
19 a besmrtnost vodi u blizinu Božju;
20 tako žudnja za mudrošću dovodi
do kraljevstva.
21 Ako se vi, vladari nad pucima,
radujete prijestoljima i žezlima,
tad mudrost štujte
da dovijeka kraljujete.
22
Salomonov opis mudrosti
A sad ću vam priopćiti
što je mudrost
i kako je postala.
Neću vam skriti tajne,
nego ću je pratiti od početka
i na vidjelo iznijeti znanje njezino,
i neću istinu mimoići.
23 Neću poći ni s pogubnom Zavišću:
ona ništa zajedničko nema s Mudrošću.
24 Mnoštvo je mudraca svijetu spasenje
i kralj uman blagostanje narodu.
25 Zato crpite nauku iz riječi mojih
i bit će vam na probitak.
I Salomon je čovjek kao ostali
I ja sam smrtnik, kao i svi ostali, i potomak prvog bića od zemlje načinjena
i oblikovan kao tijelo u utrobi majčinoj,
2 u deset mjeseci, stisnut u krvi,
iz sjemena muževljeva i slasti družice u spavanju.
3 I ja sam, došavši na svijet,
udahnuo zajednički zrak
i pao na zemlju koja nas sve nosi,
i plač mi je bio prvi glas
kao i svima ostalima.
4 U pelenama bijah odgajan i u brigama,
5 jer nijedan kralj nije drukčije postao
niti na svijet došao.
6 Jer za sve postoji jedan ulazak u život,
a tako i jedan izlazak.
7
Salomonovo štovanje mudrosti
Zato se pomolih i razbor dobih;
zavapih i primih duh mudrosti.
8 Zavoljeh je više nego žezla i prijestolja
i ništa ne cijenih bogatstvo u usporedbi s njom.
9 Nisam je htio uspoređivati ni sa draguljima,
jer je sve zlato pred njom kao malo pijeska,
a srebro je prema njoj kao blato.
10 Ljubio sam je više od zdravlja i ljepote
i zavolio više od svjetlosti,
jer njezin sjaj bez prestanka svijetli.
11 A s njome su mi došla sva dobra
i od ruku njezinih blago nebrojeno.
12 I svemu sam se tome radovao,
jer mudrost sve donosi;
još nisam znao da je ona
roditeljka svega toga.
13 I ono što naučih bez primisli,
to bez zavisti predajem,
bogatstva njezina ne skrivam.
14 Ona je neiscrpljiva riznica ljudima,
i koji se njome služe, postaju prijatelji Božji,
preporučeni darovima njezina nauka.
15
Priziv za božanskim nadahnućem
Zato neka mi dade Bog govoriti kako me svjetova
i misliti misli dostojne darova njegovih,
jer on je vođa mudrosti
i upravlja mudracima.
16 U njegovoj smo ruci mi i riječi naše,
sa svim našim razborom i umijećem.
17 On mi je podario istinsku znanost o svemu što jest,
naučio me sustavu svijeta i svojstvima prapočela;
18 početku, svršetku i sredini vremena,
izmjeni suncovrata i slijedu godišnjih doba,
19 tijeku godina i položaju zvijezda;
20 naravi životinja i nagonima divljih zvijeri,
moći duhova i mislima ljudskim,
različnosti biljaka i ljekovitosti korijenja.
21 I spoznadoh sve što god je tajno i javno,
jer me poučavaše mudrost, umjetnica u svemu.
22
Pohvala mudrosti
Jer u nje je duh razborit, svet,
jedinstven, mnogostran, tanan,
okretan, pronicav, neoskvrnjen,
jasan, nepristran, dobrohotan, oštar
23 nezaprečiv, dobrotvoran, čovjekoljubiv,
postojan, pouzdan, bezbrižan,
svemoćan, svenadzoran,
što prodire kroza sve duše,
mudre, čiste i najtanje.
24 Jer je mudrost gibljivija od svakog gibanja,
ona proniče i prožima sve svojom čistoćom.
25 Jer je ona dah sile Božje
i čist odvir slave Svemogućeg;
zato je ništa nečisto ne može oskvrnuti.
26 Ona je odsjev vječne svjetlosti
i zrcalo čisto djela Božjeg,
i slika dobrote njegove.
27 Jedna je, a može sve,
i, ostajući u sebi, sve obnavlja.
Ona prelazi od naraštaja do naraštaja u duše svete
i čini od njih Božje prijatelje i proroke.
28 Jer Bog ne ljubi nikoga
osim onoga tko se druži s mudrošću.
29 Ona je od sunca sjajnija
i nad sve zviježđe uzvišena;
uspoređena sa svjetlošću, ona je nadmašuje:
30 jer svjetlost ustupa mjesto noći,
dok zloća nema moći protiv mudrosti.
8 1 Njena se snaga prostire s jednoga kraja svijeta na drugi i blagotvorno upravlja svemirom.
2
U mudrosti su sva dobra
Nju zavoljeh i za njom čeznuh od svoje mladosti;
i nastojah da mi bude zaručnica
i zaljubih se u ljepotu njezinu.
3 Njezina životna prisnost s Bogom
podaruje sjaj njezinu plemenitom podrijetlu
jer je ljubi gospodar svemira.
4 Ona je povjerenica znanja Božjeg,
izbiračica djela njegovih.
5 Ako je bogatstvo blago poželjno u ovom životu,
što je onda bogatije od mudrosti koja sve stvara?
6 Ako opet razum stvara,
tko je na svijetu od nje veći umjetnik?
7 Ako li pak tko ljubi pravednost,
pa, kreposti su plodovi njezinih napora:
ona poučava umjerenosti i razboritosti,
pravednosti i hrabrosti,
od kojih u životu nema ništa korisnije ljudima.
8 Ako li tko čezne za većim znanjem,
ona poznaje prošlost i proriče budućnost,
vična je izrekama
i umije odgonetati zagonetke.
Ona znade unaprijed znake i čudesa
i slijed razdoblja i vremena.
9
Mudrost neophodna vladarima
Zato odlučih dovesti je kao družicu životnu,
znajući da će mi biti savjetnica u sreći
i tješiteljica u brigama i tuzi.
10 Po njoj ću steći slavu u mnoštvu narodnom,
još kao mladić čast pred starcima.
11 Na sudu će se vidjeti kako sam oštrouman
i divit će mi se velikaši kad stanem pred njih.
12 Čekat će me kad budem šutio
i slušat će me kad prozborim;
ako se odulji govor moj,
držat će ruku na svojim ustima.
13 Po njoj ću zadobiti besmrtnost
i ostavit ću vječni spomen rodu budućem.
14 Vladat ću pucima
i narodi će mi biti podložni.
15 Pobojat će se strašni silnici kad čuju za me,
s narodom ću svojim biti dobrostiv i hrabar u ratu.
16 Kada se vratim kući, tad ću počinuti kraj nje,
jer u drugovanju s njome nema gorčine
i nema bola u zajedništvu s njom, već samo užitak i radost.
17
Salomon se pripravlja za mudrost
Kad sam tako sve u sebi razmislio
i srcem svojim razabrao
da je besmrtnost u srodstvu s mudrošću
18 i da je u ljubavi njezinoj radost čista
i u djelima ruku njezinih blago neiscrpno,
i razboritost u izmjeni misli s njome
i slava u zajedništvu riječi njezinih,
stao sam tad okolo hoditi i nastojati
kako bih je zadobio.
19 Ja bijah mladić sretne naravi
i imao sam dobru dušu,
20 ili bolje: jer bijah dobar,
ušao sam u tijelo bez ljage.
21 A znajući da neću mudrost zadobiti ako ne dâ Bog –
a razboritost je već bila znati čiji je ona dar –
pristupih Gospodu i pomolih se
i svim srcem svojim rekoh:
Molitva za mudrost
Bože otaca naših i Gospode milosrđa,
ti koji si riječju svojom stvorio svemir
2 i koji si sazdao čovjeka mudrošću svojom
da vlada nad stvorovima tvojim
3 i da svijetom upravlja u svetosti i pravednosti
i da sud sudi dušom pravičnom:
4 daj mi mudrost, prisjednicu svoga prijestolja
i ne odbaci me između djece svoje.
5 Jer sam sluga tvoj, sin sluškinje tvoje,
čovjek slab i malovjek,
nesposoban shvatiti pravdu i zakone.
6 Jer ako bi tko od sinova ljudskih bio i savršen,
ali bez mudrosti koja od tebe dolazi,
opet ne bi ničemu vrijedio.
7 Ti si me izabrao za kralja svome narodu
i za suca sinovima i kćerima svojim.
8 Odredio si mi da sagradim hram na svetoj gori tvojoj
i žrtvenik u gradu boravišta tvojeg,
u liku svetoga šatora
koji si odiskona bio spremio.
9 S tobom je mudrost, koja zna djela tvoja,
koja je bila nazočna kad si stvarao svijet;
ona zna što je milo tvojim očima
i što je pravo po tvojim zapovijedima.
10 Pošlji je s nebesa svetih
i otpravi je od svoga slavnog prijestolja,
da uza me bude i potrudi se sa mnom
i da spoznam što je tebi milo.
11 Jer ona sve zna i razumije,
ona će me razborito voditi u pothvatima mojim
i štititi svojom moći.
12 Tad će ti djela moja biti ugodna,
i ja ću pravedno upravljati pukom tvojim
i bit ću dostojan prijestolja oca svoga.
13 Jer tko može spoznati Božju namisao
i tko će se domisliti što hoće Gospod?
14 Plašljive su misli smrtnika
i nestalne su naše namisli.
15 Jer propadljivo tijelo tlači dušu
i ovaj zemljani šator pritiskuje um bremenit mislima.
16 Mi jedva nagađamo što je na zemlji
i s mukom spoznajemo i ono što je u našim rukama:
a što je na nebu, tko će istražiti?
17 Tko bi doznao tvoju volju
da ti nisi dao mudrosti
i da s visine nisi poslao duha svoga svetoga.
18 Samo tako su se poravnale staze ljudima na zemlji
i samo su tako naučili ljudi što je tebi milo
i spasili se tvojom mudrošću.
III. MUDROST I BOG U POVIJESTI
Od Adama do Mojsija
Ona je štitila prvooblikovanog oca svijeta,
koji je stvoren sâm,
istrgla ga iz grijeha njegova
2 i dala mu jakost da vlada svemirom.
3 A kad se u jarosti svojoj grešnik odmetnu od nje,
poginu u mržnji svojoj bratoubilačkoj.
4 I kad je zemlju zbog njega potop stigao,
opet ju je mudrost spasila
brodeći s pravednikom na krhkom drvetu.
5 I kada se, složni u opačini svojoj,
narodi bijahu pomutili,
ona je našla pravednika
i sačuvala ga Bogu nezazorna
i uzdržala jačim od ljubavi prema djetetu.
6 Kad su bezbožnici izgibali,
ona je izbavila pravednika
koji je bježao od ognja
što je s neba pao na pet gradova.
7 O opačini njihovoj još svjedoči pustoš puna dima
i bilje kojemu plod nikad ne sazrijeva
i stup od soli što stoji kao spomenik duši nevjernoj.
8 I jer nisu slijedili puta mudrosti,
izgubili su spoznaju o dobru
i još ostavili svijetu spomenik svoje ludosti
da se ne mogahu sakriti zlodjela njihova.
9 A mudrost je vjernike svoje spasila od nevolje.
10 Kad je pravednik bježao ispred jarosti bratove,
ona ga je vodila pravim stazama;
pokazala mu Božje kraljevstvo
i podarila mu znanje o svetinjama;
uspjehom okrunila napore njegove
i umnožila plodove truda njegova.
11 Kad su ga pritijesnili lakomci,
pomogla ga je i obdarila bogatstvom,
12 sačuvala ga od neprijatelja
i zaštitila ga od zasjeda,
darovala mu pobjedu u žestokom boju
da spozna kako je bogobojaznost od svega jača.
13 Ona nije ostavila prodanog pravednika,
nego ga je čuvala od grijeha.
14 S njime je u tamnicu sišla
te ga ni u okovima nije zapustila
dok mu nije donijela žezlo kraljevsko
i vlast nad onima koji ga tlačiše
i nagnala u laž one koji ga kaljahu,
a njemu dala slavu vječnu.
15
Izlazak
Ona je spasila sveti puk i rod besprijekorni
od vlasti naroda mučiteljskog.
16 Ušla je u dušu sluge Gospodnjeg,
i on se strašnim kraljevima opro čudesima i znacima.
17 Ona je dala plaću svetima za njihove trude
i vodila ih putem čudesnim,
danju im bila zaklon od žege
i noću zvjezdani sjaj.
18 Provela ih preko Mora crvenog,
provela ih je preko vode velike,
19 a neprijatelje njihove valovima potopila
i onda ih izbacila iz dubina bezdana.
20 Zato su pravednici oplijenili bezbožnike
i pjesmom proslavili tvoje sveto ime, Gospode,
jednodušno opjevali tvoju ruku zaštitnicu.
21 Jer je mudrost otvorila usta nijemima
i obdarila djecu nejaku jezikom rječitim.
NASTAVICE SE!
