U Jevanđelju po Mateju zapisane su reči koje je Hristos izgovorio pred kraj Besede na gori: „Neće svaki koji mi govori: Gospode! Gospode! ući u Carstvo Nebesko; no koji čini po volji oca mojega koji je na nebesima.” (Matej 7:21)
Ovakva izjava često nije u skladu s našim predstavama o verskom životu. Mnogi vernici misle da je dovoljno verovati da postoji Bog, ići u crkvu i ustima priznavati Gospoda. Uporedo s tim, neki poslušnost čak smatraju grehom, izjednačavajući je s pokušajem opravdanja delima.
Međutim, ova Hristova izjava jasno postavlja stvari na svoje mesto. Na osnovu nje se može zaključiti da je postupanje po Božijoj volji uslov za ulazak u Nebesko Carstvo. Iako bi to samo po sebi trebalo da bude jasno, lako se može stvoriti nedoumica. Kako se to slaže s izjavama da se spasavamo verom, a ne delima?
U ovome nam može pomoći jedna druga Isusova izjava iz istog Jevanđelja: „I reče im: zaista vam kažem, ako se ne povratite i ne budete kao djeca, nećete ući u Carstvo Nebesko.” (Matej 18:3).
Naravno, ne misli se na dečiji razum, nego na dečiju neiskvarenost, bezazlenost i jednostavnost . (1. Korinćanima 14:20)
Za ulazak u Nebesko Carstvo je potrebno da se vratimo prvobitnoj čistoti. Potrebno je da se promenimo. Pošto nas je greh deformisao, sada je neophodno da se vratimo u prvobitno stanje.
Hristos upravo to naglašava u razgovoru s Nikodimom, baš u kontekstu ulaska u Božije Carstvo
„Odgovori Isus i reče mu: zaista, zaista ti kažem: ako se ko nanovo ne rodi, ne može vidjeti Carstva Božijega.
Reče Nikodim njemu: kako se može čovjek roditi kad je star? eda li može po drugi put ući u utrobu matere svoje i roditi se?
Odgovori Isus: zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u Carstvo Božije.” (Jovan 3:3-5).
Stari, grešan čovek treba da umre, a da se umesto njega rodi novi, svet.
Novi čovek je promenjen na nivou želja. To je najbitnija promena. Važno je da on želi da čini dobro. Čovek treba da bude čist i bezazlen, baš kao što je i dete, a da nije zlonameran i pokvaren.
Promenjen čovek ne čini dobro zato što mora – da bi se spasio, nego zato što je to njegovo zadovoljstvo i izraz njegovog bića i ljubavi prema Vecnom Gospodu Bogu Isusu Hristu. Ujedno, on niti je trgovac niti je licemer. Radeći ono što želi, on čini po Božijoj volji – niti trguje dobrim delima niti se pretvara da je ono što nije.
Ranije , on dobra dela ne bi činio, jer ona nisu proizvod njegovog htenja, nego, kako sam smatra, potrebe i moranja.
Takve pobude već same po sebi nisu po Božijoj volji. Osim toga, grešan čovek može samo privremeno da čini dobro, terajući sebe da se ispravno ponaša možda čak i u većini situacija. Ali njegovo biće traži svoja zadovoljstva, koja će kad-tad isplivati na površinu.
Kako to apostol Pavle kaže, govoreći o nepromenjenom, telesnom čoveku: „Jer tjelesno mudrovanje neprijateljstvo je Bogu, jer se ne pokorava zakonu Božijemu niti može.” (Rimljanima 8:7).
Želje telesnog čoveka ne pokoravaju se Bogu niti to mogu, zato što su u suprotnosti s Božijim načelima. Grešan čovek može samo da pokušava da živi po pravdi, ali on to nije u stanju bez suštinske promene.
Zato „koji su u tijelu ne mogu Bogu ugoditi” (Rimljanima 8:8).
Novi čovek greši nenamerno, a stari to čini dobro sračunato. I samo iskustvo nas uči da je nenamerne greške lako oprostiti, a sračunatog dobra se treba čuvati. Čiste namere su ono što Bog želi, jer samo iz njih proizlazi stvarno dobro.
Zbog svega ovoga jasno je zašto je Hristos rekao da Ga mnogi zovu Gospodom, ali da će biti prihvaćeni samo oni koji čine Božiju volju. Dakle, u Nebesko Carstvo primiće se samo oni koji su čistog srca (Matej 5:8), jer su samo oni sposobni da čine stvarno dobro.
„Veruj u Gospoda Isusa Hrista i bićeš spasen“ (Dela apostolska 16:31)
ISUS HRISTOS : „I ja ću im dati život vječni, i nikad neće izginuti“ (Jovan 10:28).
Naravno pre svega, covek mora da prizna Gospoda Isusa Hrista kao svog Spasitelja. Isus Hrist je Bog u telu koji je dosao na zemlju i umro za nase grehe. On je Bog, Stvoritelj i Vecni Gospodar nad svim zivim bicima.
“Kao što ni Sin čovečji nije došao da mu služe, nego da služi i da svoj život da kao otkupninu za mnoge.“
Mnogi ljudi vide Hrišćanstvo kao odlaženje u crkvu, izvođenje rituala, i/ili izbegavanje određenih grehova. To nije Hrišćanstvo. Pravo Hrišćanstvo je lični odnos sa Isusom Hristom. Prihvatanje Isusa Hrista kao svog ličnog Spasitelja znači oslanjanje svoje lične vere i poverenja u Njemu. Niko se ne spašava verom drugih. Nikom nije oprošteno jer radi određena dela. Jedini način da budete spaseni je da lično prihvatite Isusa kao svog Spasitelja, verujući u Njegovu smrt kao platu za vaše grehe i Njegovo vaskrsenje kao vašu garanciju za večni život (Jovan 3:16).
Jovanova 5:13 nam govori, „Ovo napisah vama koji vjerujete u ime Sina Božijega, da znate da imate život vječni i da vjerujete u ime Sina Božijega.“
Citajte Bibliju- Svetu Boziju rec. Postuj 10 Bozijih zapovesti,tu nemoj da gresis.
Iz Biblije možeš da naučiš kako da primeniš Božija uputstva za svoj život.
Razumevanje Biblije je ključno ako želite da vaš život bude uspešan i moćan Hrišćanski život.
Biblija sadrži Božije uputstvo kako da donosimo mudre odluke, kako da znamo Božiju volju, kako da služimo drugima i kako da duhovno rastemo.
Biblija je Božija reč za nas. Biblija je u suštini Božiji vodič kako da živimo naše živote na način koji je Njemu ugodan a da mi imamo ispunjen život.
2. Timotejeva 3:16-17 kaže, „Sve je Pismo bogonadahnuto, i korisno za učenje, za karanje, za ispravljanje, za vaspitanje u pravednosti, da bude savršen Božiji čovjek, pripremljen za svako dobro djelo.“
Blagosiljajte i Slavite Gospoda Boga Uzvisenog svim srcem svojim.
Otkrivenje 4:11 govori, „Dostojan si, Gospode i Bože naš, da primiš slavu i čast i silu, jer si Ti stvorio sve, i voljom tvojom sve nastade i sazda se.“
Molite se Gospodu. Razgovarajte sa Gospodom o svojim brigama i problemima. Pitajte Boga da vam da mudrost i da vas usmeri. Bog je jedini u kojeg se covek moze pouzdati i Bog jedini moze da resi sve nase probleme. Sa Njim mozete da pricate o svemu. Zahvalite mu se, recite mu koliko ga volite. Nema veze sto Gospod zna sve nase misli,opet mi treba da pricamo sa Njim.
“Blago čoveku koji se uzda u Gospoda i kome je Gospod uzdanica.
Jer će biti kao drvo usadjeno kraj vode i koje niz potok pušta žile svoje, koje ne oseća kad dodje pripeka, nego mu se list zeleni, i sušne godine ne brine se i ne prestaje radjati rod.” Jeremija (17:7-8)
“Velim pak: po duhu hodite, i želja tjelesnijeh ne izvršujte.
Jer tijelo želi protiv duha, a duh protiv tijela; a ovo se protivi jedno drugome, da ne činite ono šta hoćete.
Ako li vas duh vodi, nijeste po zakonom.
A poznata su djela tjelesna, koja su preljubočinstvo, kurvarstvo, nečistota, besramnost,
Idolopoklonstvo, čaranja, neprijateljstva, svađe, pakosti, srdnje, prkosi, raspre, sablazni, jeresi,
Zavisti, ubistva, pijanstva, žderanja, i ostala ovakova za koja vam naprijed kazujem kao što i kazah naprijed, da oni koji takova čine neće naslijediti carstva Božijega.”
Galaćanima (5:16-21)
