Na prvi pogled, svijet izgleda duhovno bogat. U njemu postoje stotine religija, tisuće svetih knjiga i milijuni oltara. Ljudi meditiraju, mole se, pjevaju, prinose “žrtve” i traže “svjetlo”, svatko na svoj način. Na slici koja stoji pred nama sve te religije i simboli lebde oko glave anđela svjetlosti — islama, judaizma, hinduizma, budizma, taoizma, paganstva, ezoterije, New Agea, sotonizma i drugih — kao da govore: svi smo jedno, svi vodimo prema istom Bogu.
Ali Sveto Pismo kaže suprotno: “Nije ni čudo, jer se sam Sotona pretvara u anđela svjetla.” (2. Korinćanima 11:14). Ta slika je zapravo proročka — jer pokazuje istinu koju svijet ne želi čuti: iza svake lažne svjetlosti stoji ista tama. Iza svakog lažnog boga stoji isti duh pobune. Iza svake religije koja odbacuje Krista stoji isti neprijatelj — zamaskiran, kulturan, plemenit, ali smrtonosan.
Islam odbacuje Sina Božjeg. Judaizam čeka Mesiju kojeg nije prepoznao kad je došao. Hinduizam slavi tisuće bogova, od kojih svaki ima lice demona koji traže obožavanje. Budizam negira samog Boga i pretvara spasenje u unutarnju meditaciju. Taoizam traži sklad s prirodom, ali ne poznaje Stvoritelja prirode. Paganizam obožava stvorenje, planete, sile i duhove. Ezoterija i New Age zamjenjuju Boga energijama, astrologijom i “kozmičkom sviješću”, dok sotonizam otvoreno veliča pobunu. A svi zajedno — iako se međusobno razlikuju — imaju zajednički DNK: poricanje Isusa Krista kao jedinog Gospoda i Spasitelja. To je njihov pravi temelj, i zato svi oni, kako Biblija kaže, “Žrtvovali su đavlima, a ne Bogu.” (Pnz 32:17).
Svijet govori: “Poštuj sva vjerovanja.” Bog kaže: “Nemoj imati drugih bogova pored mene!” (Izlazak 20:3) Svijet govori: “Sve religije vode do Boga.” Bog kaže: “Ja sam Put, Istina i Život. Nitko ne dolazi k Ocu, osim po meni.” (Ivan 14:6) Svijet govori: “Svi bogovi su isti.” Bog kaže: “Ja sam GOSPOD i nema drugoga, osim mene Boga nema.” (Izaija 45:5) Sotona voli kada ljudi misle da su svi bogovi jedno — jer tada je on to “jedno” iza svih maski. On ne traži da Mu se klanjate pod njegovim imenom, dovoljno mu je da Mu se klanjate pod bilo kojim imenom osim Isusa Krista.
Pogledajte simboliku: polumjesec i zvijezda — drevni znak neba, ali i vrata kroz koja se idolske religije klanjaju nepoznatom duhu. Zvijezda šest krakova — nekada simbol zavjeta, danas korišten i u misticizmu i kabali. Om — vibracija univerzuma koja zamjenjuje osobnog Boga. Lotus — simbol prosvjetljenja bez Krvi Jagnjetove. Yin i yang — filozofija ravnoteže dobra i zla, koja negira da je zlo uopće grijeh. Svevideće oko — znak lažnog “prosvjetljenja”, simbol sotonske imitacije Božje svjetlosti. Pentagram — izravni pečat tame. Ankh — egipatski simbol života bez Životodavca. Svaki od tih znakova sjaji, svaki nosi dozu “svetosti” i “mudrosti”, ali nijedan ne vodi do Oca. To su refleksi lažne svjetlosti. I baš zato slika prikazuje anđela svjetlosti, jer je to Sotona — ne dolazi s rogovima, već s aureolom.
Sotona ne ruši oltare — on ih podiže. Ne zabranjuje religiju — on je stvara. On zna da ljudska duša žeđa za svetim, pa joj daje svetost bez Svetoga. On zna da čovjek traži Boga, pa mu nudi sve osim pravog Boga. On zna da svatko traži mir, pa nudi lažni mir bez pokajanja. On zna da ljudi traže ljubav, pa nudi ljubav bez istine. On zna da ljudi žele svjetlost, pa nudi svjetlost bez izvora. I zato svijet danas pliva u religijama, a tone u tami. Ima milijun bogova, a jednog Spasitelja.
Krist nije došao da doda još jednu religiju na listu. On je došao da razbije sve religije i otvori vrata neba koja vode samo kroz Njegovu krv. Krst nije simbol jedne denominacije — on je granica između života i smrti, između istine i iluzije. On je kraj svake ljudske konstrukcije i početak božanske stvarnosti. Zato su svi simboli oko glave tog “anđela svjetlosti” zapravo krug obmane koji kruži oko svijeta, dok ljudi vjeruju da su našli Boga, a u stvarnosti su pronašli kopiju koja vodi u vječno odvajanje od Njega.
Isus je rekao: “Ja sam svjetlo svijetu. Tko mene slijedi, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlo života.” (Ivan 8:12) Sve drugo što se predstavlja kao svjetlo, a nije On, laž je. “Stoga ako svjetlost koja je u tebi bude tama, kako li je tada velika ta tama!” (Matej 6:23). To je duhovni opis našeg doba: čovjek misli da je prosvijetljen, a zapravo je slijep. On govori o ljubavi, a ne poznaje Ljubav. On govori o duhovnosti, a odbacuje Duha Svetoga. On traži mir, ali odbacuje Kralja mira.
Svijet slavi “raznolikost bogova”, ali Bog ne dijeli svoju slavu. “Ja sam GOSPOD, to je ime moje; i slavu svoju neću dati drugome niti hvalu svoju likovima izrezbarenim.” (Izaija 42:8). Zato On poziva: “Izađite iz nje, narode moj, da ne budete sudionici grijeha njezinih i da ne primate od njezinih pošasti!” (Otkrivenje 18:4) Babilon nije samo drevni grad — to je simbol duhovne konfuzije, religijskog sistema koji spaja sve, osim istine. I zato današnji svijet, sa svim svojim religijama, jeste novi Babilon.
Svaka religija koja poriče Kristovo božanstvo, Njegovu žrtvu i Njegovo uskrsnuće, u korijenu nosi istu pobunu. Judaizam kaže: “On nije Mesija.” Islam kaže: “On nije Sin Božji.” Hinduizam kaže: “On je jedan od mnogih.” Budizam kaže: “On nije potreban.” New Age kaže: “On je samo energija.” Sotona kaže: “On nije Spasitelj.” Ali Nebo kaže: “On je Gospod svih gospodara i Kralj svih kraljeva.” I zato, bez obzira na masku, bez obzira na simbol, bez obzira na ime — sve što odbacuje Isusa Krista, zapravo služi duhovnoj sili koja se predstavlja kao svjetlo, ali je izvor tame.
Kada čovjek spozna ovu istinu, on više ne može reći: “Sve religije vode k Bogu.” On vidi da svaka religija bez Krista vodi od Boga. On shvaća da Sotona nije neprijatelj religije — on je arhitekt religije bez istine. I zato je pravo kršćanstvo uvijek progonjeno, jer razotkriva laž.
Laž ne mrzi zabludu — laž mrzi istinu.
Zato kršćanin ne može “poštovati” druge bogove u smislu priznavanja njihove svetosti, jer bi time poštovao samu obmanu. Možemo voljeti ljude, ali ne možemo šutjeti pred lažnim svjetlom koje ih vodi u propast. To nije netolerancija — to je ljubav. Jer istinska ljubav ne šuti dok duše tonu u tamu.
I zato, pogledajte sliku još jednom. Taj “anđeo svjetlosti” s aureolom božanstava nije simbol mira — to je portret Sotone prerušene u svjetlost. Oko njega kruže svi simboli svijeta, svi putevi, sve religije, sve filozofije — sve što se ljudima čini sveto, a Bogu je gnjusoba. Ispod te ljepote krije se otrov. Iza svake molitve bez Krista stoji praznina. Iza svakog oltara bez Krvi stoji tama. Iza svakog božanstva bez Sina stoji neprijatelj.
Jer samo jedno ime razbija okove tame. Samo jedno ime tjera demone. Samo jedno ime spašava dušu.
To ime nije Alah, nije Višnu, nije Buda, nije Jahve bez Sina, nije “kozmička energija”, nije univerzalna svjetlost, nije Majka Zemlja, nije sam čovjek — to ime je Isus Krist.
Samo On.
Samo Njegova krv.
Samo Njegov križ.
Sve ostalo su maske istog neprijatelja, “anđela svjetlosti” koji vodi svijet u tamu pod izgovorom prosvjetljenja.
(text preuzet)
