Savremena nauka kao nova religija

Science and religion

Nauka je postala religija sa svim svojstvenim joj atributima. Ona ima svoj „simbol vere“; u njemu su sadržani svi osnovni dogmati nauke kao religije. Pre svega – dogmat materijalizma. Takođe, dogmati racionalizma, empirizma, eksperimentalne provere itd.

Na vrhu hijerarhijske piramide nalaze se akademici i predsednici akademija nauka. Blizu vrha su gurui koje svi moraju da slušaju (na primer: Čarls Darvin, Albert Ajnštajn). Na kraju, i nauka ima brojne rituale koji podsećaju na crkvenu službu. Recimo, odbrana disertacija, izbori akademika, svečano dodeljivanje Nobelove nagrade itd.

Akademija Nauka je najozbiljnija institucija čija istorija seže duboko u prošlost. Neki misle da se akademija vuce korene kada je Platon osnovao svoju Akademiju – mesto u kome je, šetajući, besedio sa učenicima o svetu i metafizici. Platonska Akademija je religiozno-filosofski savez osnovan 380-ih godina p.n.e, blizu Afina, u kraju nazvanom po mitskom heroju Akademu. U Akademiji je proučavan široki krug disciplina: filozofija, matematika, astronomija, prirodne nauke i dr.; unutar nje postojala je podela na starije i mlađe; osnovni metod obučavanja bila je dijalektika (dijalog).

Ali ustvari savremena akademija nauka kopira jednu drugu instituciju iz prošlosti. Zapravo – instituciju koja se kod drevnih Jevreja zvala „ješiva“ – škola za proučavanje Talmuda. Drugi naziv ove škole bio je „akademija“. Ubrzo nakon Rođenja Hristovog, kada su Jevreji izgnani iz Jerusalima i Palestine, niz ješiva bio je organizovan van granica Judeje, čak i Palestine, na teritoriji Vavilonije (Javna, Sura, Pumbedita). Ješive (akademije) su, u nekoj meri, zamenile Jevrejima sedamdesetih godina Jerusalimski hram, i bile centar jevrejskog duhovnog života. Neke od ovih ješiva (akademija) bavile su se ne samo izučavanjem Talmuda, već i njegovom daljom doradom. Konkretno, Akademija u Suri je završila razradu Vavilonskog Talmuda.

Stranice Vavilonskog Talmuda (Foto: Wikimedia/Sotheby’s)

Vavilonski Talmud u suštini predstavlja tumačenje i razvijanje Mišne, onako kako je produbljivana u velikim akademijama Vavilonije. Iako ne postoji tačan datum početka ili završetka ovog perioda, po tradiciji, period Vavilonskog Talmuda datira od dana Abva Ariha (obično zvanog Rav) i Samuila, od prve polovine trećeg veka do kraja predavačke delatnosti Ravina 499. godine. Najvažnije akademije su se nalazile u Nehardu, Suri, Pumbeditu, Mahozu. Kada bi dve ili više akademija radile naporedo, centar izučavanja se često premeštao iz jedne u drugu. Delimično je to bilo uslovljeno političkim progonima… Vodeći učitelji su bili Samuil u staroj školi u Nehradi, i Rav, osnivač akademije u Suri.“

Uporedna analiza dva tipa akademije iz prošlosti – Platonove Akademije i akademije drevnih Jevreja – pokazuje da savremene akademije nauka imaju mnogo više sličnosti sa drugim oblikom. Akademije drevnih Jevreja rešavale su zadatke kako religioznog tako i socijalno-političkog karaktera. Pre svega, one su bile pozvane da obezbede kontrolu jevrejskih vođa nad narodom. Od talmudskih akademija napravljen zbornik zakona, propisa i normi postao je istina u poslednjoj instanci. „Talmud kaže“ – predstavlja imperativ veoma sličan frazi „Nauka je rekla“.

Bunt protiv Boga

Treba zapaziti da lažni proroci nauke deluju oprezno, u etapama. Moguće je izdvojiti tri osnovne etape u razvoju nauke od kada se pojavila u 17. veku:

1) Zamena ciljeva naučne delatnosti, postepeno odricanje od poimanja Istine i zamene najvišeg cilja beskonačnim brojem parcijalnih „praktičnih“ zadataka;

2) Kritika hrišćanstva kao „reakcionarnog“ pogleda na svet, koji protivreči dogmatizmu pozitivne nauke;

3) Uticanje na ljude da prihvate njene „dogmate“ koji će biti sastavni deo učenja antihrista.

Sada se nalazimo u drugoj fazi koja je počela u Francuskoj, u epohi prosvetiteljstva (18. vek), kada su neki filosofi od tihog neprihvatanja hrišćanstva prešli (prvi put posle mnogo vekova) u direktan napad na njega. Najočiglednije je svoj bogoborački karakter „korporacija naučnika“ demonstrirala u našoj zemlji, u prošlom veku. Apogej tog „teorijskog“ bogoborstva predstavlja pojava takozvanog „naučnog ateizma“ u SSSR-u. Sovjetskog Saveza nema već četvrt veka. Ipak, bogoborstvo „korporacije naučnika“ nije nestalo, ono se samo na neko vreme povuklo u senku.

Proslava u čast Vrhovnog bića tokom Francuske revolucije 1794. (Foto: Wikimedia/Bibliothèque nationale de France)

Svaka religija se zasniva na veri. Nauka se takođe zasniva na veri, veri u aksiome. Mnogobrojni naučni aksiomi više su nego sumnjivi, u svakom slučaju nemoguće ih je predstaviti kao „armirano-betonski temelj“ nauke (teorije).

Broj ovih aksioma neprestano se uvećava i njihov značaj se menja: neki iščezavaju ne ostaviviši traga u svesti čovečanstva, drugi, nasuprot tome, jačaju, i njihov rejting raste. Na prvo mesto izbija aksiom: „Boga nema“ (ateizam). Njemu konkuriše drugi aksiom: „Mi ne znamo da li Bog postoji ili ne postoji, ali nama to i nije važno“ (agnosticizam). Postoji još jedan konkurentski aksiom: „Bog postoji, ali od trenutka kada je sazdao naš svet Njega kao da nema. Udaljio se i počiva. Svet živi i razvija se nezavisno od Boga“ (deizam).

No, ovo je još uvek „cveće“. Nastupiće poslednja vremena (opisana u Apokalipsi), kada će se pojaviti novi „aksiom“: „Istina, ipak, postoji. Izvor istine je u poslednjoj instanci – đavo“. To neće biti običan „naučni aksiom“, to će biti „dekret“ antihristov koji će obavezivati svakog čoveka da misli i deluje imajući na umu ovaj „aksiom“. A lažni proroci poslednjih vremena će objašnjavati ljudima smisao tog najvišeg „naučnog aksioma“ i kontrolisati da li ga svi antihristovi podanici „ispunjavaju“.

Luka Sinjoreli, „Beseda i dela antihrista (freska)“ (Foto: Wikimedia/wga.hu)

Recimo, pojam „bajke“ koji koristi apostol Pavle, obuhvata u potpunosti mnoge savremene „naučne“ teorije. Na primer: da čovek vodi poreklo od majmuna, da je život na Zemlji rođen iz mrtve materije, da je vasiona „stvorena“ iz „velikog praska“, zatim „naučne“ teorije o poreklu nepoznatih letećih objekata (NLO), o postojanju života na drugim planetama i drugim galaksijama itd.

Text preuzet sa sajta https://standard.rs/2021/09/23/savremena-nauka-kao-nova-religija/