
Tahir Hasanović , Jovan Kovačić i Aleksandar Nikolić
Trilateralna komisija ILI ….. SLIKA JEDNE MREŽE ZAPADNIH AGENATA?
Trilaterali rade na uspostavljanju takozvanog “novog svetskog poretka” po principu “jedna vlada za ceo svet”.
Trilateralnu komisiju u Srbiji osnovali su u januaru 2013. godine Jovan Kovačić, Dejan Novaković i Tahir Hasanović, kao slobodni zidari, članovi Regularne velike lože Srbije i članovi kompanije „East West Bridge“ i prvi Srbi koji su u postali punopravni članovi najmoćnije nevladine organizacije na svetu.
Trilateralu je osnovao Dejvid Rokfeler 1973.godine, a čija je reč bila presudna i prilikom izbora članove komisije. Kao idejni tvorac navodi se Zbignjev Bžežinski, a po pravilu članovi gupe su čelnici vodećih finansijskih institucija, banaka, poput “Goldman Saksa”, Evropske centralne banke, MMF, potom velikih korporacija, kao i nekolicina bivših predsednika, premijera, šefova diplomatija, profesora, rektora uglednijih univerziteta.
Trilateralna komisija je privatna organizacija, ustanovljena da odrzava bliske odnose između Amerike, Evrope i Japana.
Komisiju čini ukupno oko 200 članova, od kojih su 1/3 Japanci, 1/3 Amerikanci, a 1/3 Evropljani.
Dejvid Rokfeler, koji je bio na čelu tada uticajne nevladine organizacije “Savet za inostrane odnose“ predložio je stvaranje „Međunarodne komisije za mir i prosperitet“, koja je kasnije postala poznata i kao Trilateralna komisija. 1972. godine na sastanku Bilderberg grupe data je široka podrška toj ideji.
Sastanci Trilateralne komisije i Evropskog komiteta Trilateralne komisije se, po pravilu, održavaju na godišnjem nivou, svaki put na drugom mestu, a izvršni komitet sastaje se nekoliko puta godišnje.
Bilderberg grupa
Ova moćna grupa prethodnica je Trilateralnoj komisiji, koja predstavlja jedno njeno krilo. Bilderberg grupa je osnovana 1954. godine a broji između 120 i 140 članova. Skupovi su tajni, bez prisustva medija i nikome nije dozvoljeno da o njima bilo šta komentariše u javnosti. Okupljaju se jednom godišnje i to svaki put na drugačijoj lokaciji.
Tvrdo jezgro ove grupe činili su Dejvid Rokfeler, koji je preminuo 2017.godine i Henri Kisindžer, a ostatak članova se bira i poziva po trenutnoj aktuelnosti, odnosno po tome koliko je perspektivno “ulagati” u njih.
Masoni
Veliku pažnju oduvek su izazivali masoni koji su se prvi put okupili u bratstvo pre više od tri veka. Slobodni zidari, kako se nazivaju, širom sveta imaju dva miliona članova. Za njih se kaže da su najstarije bratstvo na svetu, a mnogi moćni ljudi u svetu bili su deo ovog, kako ga nazivaju, tajnog društva. Među njima su Džordž Vašington, Bendžamin Frenklin, Vinston Čerčil, Mocart, Frenklin Ruzvelt, Džerald Ford, Henri Ford, Džon Vejn…
Pošto je među njima bilo državnika, smatra se da su imali velikog uticaja na vođenje svetske politike.
Iako je masonerija nastala u Engleskoj, brzo se proširila u Francusku. I među Srbima je bilo masona, pa su to bili Živojin Mišić, Slobodan Jovanović, Ivo Andrić, Mihajlo Pupin, ali i Vuk Stefanović Karadžić, Dositej Obradović, Petar Petrović Njegoš, knez Mihailo Obrenović, kralj Petar I Karađorđević, kralj Aleksandar Karađorđević I. –SVE SAMI “VELIKANI” (Dole ce biti link sa masonskog oficijalnog sajta, pa pogledajte ostale POZNATE licnosti, i nase i strane).
Da su veliku ulogu u krojenju sudbine u Srbiji imali upravo masoni i dalje je uvreženo mišljenje. Pogotovo se to misli za period stvaranja Jugoslavije, jer je i sam Josip Broz Tito, kako se veruje, bio pripadnik ovog bratstva. Mediji su pisali i da su u bratstvu bili Goran Svilanović, Vuk Drašković i Dušan Mihajlović.
Trilateralna komisija predstavlja “vešto koordiniran napor da se preuzme kontrola nad četiri centra moći: politička, monetarna, intelektualna i crkvena… Stvaranje svetske ekonomske moći koja bi bila nadređena političkim vladama država članica”.
Noam Čomski, navodi da se Trilateralna komisija zalaže za “više umerenosti u demokratiji” u cilju stvaranja pasivnog i poslušnog društva. Čomski još navodi da Trilaterali žele da ograniče uticaj građanstva na vlasti.
On još dodaje da se Trilaterali zalažu za “indoktrinaciju” mladih, uz napomenu da je mlade “potrebno bolje kontrolisati jer su previše slobodni da slede svoje inicijative”.
Na osnovu tvrdnji istaknutih naučnika, Trilateralna komisija, sačinjena od najbogatijih pojedinaca na svetu, najprostije rečeno, ima za cilj da preuzme kontrolu nad svetskom ekonomijom u cilju stvaranja jedne vlade koja će upravljati celim svetom.
Ko su ljudi Trilateralne komisije u Srbiji
Činjenica je ta da je Trilateralna komisija sačinjena od najuticajnijih ljudi koju drmaju svetskom ekonomijom. Takodje su i Željko Mitrović i biznismen Miodrag Kostić primljeni u Srpsku Trilateralnu komisiju 2015. godine. (Sada su nam neke stvari malo jasnije)
http://www.ewb.rs/members.aspx (clanovi Trilaterata- nije potpun spisak)
– Tahir Hasanovic, Ana Brnabic, Dušan Vasiljević, Jovan Kovačić, Milka Forcan, Aleksandar Lalić, Zeljko Mitrovic, Marko Čadež, Lidija Udovički i mnogi drugi..
–Zorana Mihajlović – ministarka građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture (zamrznuto članstvo zbog javne funkcije)
– Ivica Dacic – Smetnju Dačićevom punopravnom članstvu u Trilateralnoj komisiji predstavlja aktivna politička funkcija.
Jovan Kovačić – Titov Covek.. Naravno i Tito je bio Masoncina
Jovan Kovačić je beogradski eskspert za komunikacije i savetnik za politička pitanja, koji se školovao u srpskim, američkim i britanskim školama. Bio je Titov prevodilac i novinar Tanjuga, šampion u plivanju, ratni dopisnik zapadnih medija, savetnik OHR u BiH i OEBS u Beogradu.
TRILATERALNA KOMISIJA predstavlja deo mreže kojom najmoćniji ljudi planete kontrolišu i usmeravaju međunarodne tokove, sa ciljem stvaranja svetske vlade. Na tom putu oni uništavaju nacije i države. Nesumnjivo da je glavni cilj i glavni protivnik Trilateralne komisije Rusija, kao jedina koja predstavlja globalnu alternativu njihovom uređenju sveta https://sh.wikipedia.org/wiki/Trilateralna_komisija
Zahvaljujući profesorki Smilji Avramov srpska javnost se upoznala sa ovom organizacijom, i njenim aktivnostima usmerenim protiv našeg naroda i države.
Važno je znati ko su ti ljudi, jer prateći njihov rad i saradnike, možemo da rasvetlimo jednu mrežu agenata evroatlantskog uticaja u Srbiji.
East West Bridge, organizacija osnovna 2009. godine, kao ispostava Trilateralne komisije, predstavlja jednu od slagalica okupacione mreže evroatlantskih struktura u Srbiji. Jako je važno rasvetliti tu mrežu što je više moguće, a to se postiže prateći sastav organizacija koje je čine, aktivnost i međusobnu povezanos članova. Baš kao što se dosta toga može saznati samo osnovnim uvidom u biografije tri predstavnika u Trilateralnoj komisiji, slika se potpuno zaokružuje kada se pogleda ko su još članovi ovoga društva.
Za jednog od najvažnijih ljudi za otvaranje kancelarije Trilateralne komisije u Srbiji, važila Milka Forcan, bivša potpredsednica Delta holdinga, žena koja je visoko kotirana na spiskovima najuticajnijih i najbogatijih ljudi u Srbiji. Zanimljivo je i da se Milka Forcan, pominjala kao potencijalni budući ministar u Vladi Srbije, i to kao kadar Aleksandra Vučića. Vučić svoju popularnost duguje upravo hapšenju Miroslava Miškovića, a Milka Forcan je punih 18 godina bila njegov najbliži saradnik, i zajedno su stvarali imperiju Delta. Inače i ranije se pominjala mogućnost da ona dobije neku državnu funkciju, obzirom na to da je Milka Forcan važila za miljenicu i Zorana Đinđića i Borisa Tadića. Milka Forcan je jedan od osnivača pominjanog Društva lobista Srbije, član saveta ove organizacuje i predstavnik za EU.
East West Bridge – lokalni pomagač Trilateralne komisije
Most Istok Zapad (EastWestBridge) je organizacija nastala 2009. godine, kao lokalni pomagač Trilateralne komisije. Kako na svom sajtu navode (EastWestBridge) je nezavisno naučno i istraživačko udruženje koje u saradnji sa drugim institucijama i analitičkim i istraživačkim (think-tank) organizacijama u regionu i širom sveta usvaja smernice za razvoj pojedinca, društva i države“ http://www.ewb.rs/Default.aspx
Osnovni cilj ove organizacije jesu evropske i atlantske, odnosno NATO, integracije Srbije.
Ova organizacije je samo jedno u nizu brojnih sličnih udruženja, koja čine mrežu stranog uticaja u okupiranoj Srbiji. Sasvim sigurno ne treba precenjivati njen uticaj, ali se mora pratiti njen rad, pogotovu što joj, nesumnjivo, raste značaj.
Ono što je zakonitost svih evroatlantskih NVO, karakteriše i ovu grupu – njeni članovi su istovremeno članovi još nekoliko organizacija koje rade na istom cilju, mnogi su se školovali ili usavršavali na zapadu, radili su za zapadne kompanije ili organizacije.
Njihov rad nadziru „penzionisani“ zapadni političari, diplomate i obaveštajci (najčešće su ovi poslovi skoncentrisani u jednoj ličnosti). Članstvo im je dobrim delom uključeno u državnu strukturu, bilo kao funkcioneri (tako na pr. EastWestBridge u članstvu ima jednog ministra i tri državna sekretara u Vladi Srbije, kao i dva bivša ministra) ili kao ključne saradnike na projektima raznih „reformi“.
Kad se govori o zastupnicima evroatlantskih interesa u Srbiji, pa tako i u slučaju predstavnika Trilateralne komisije, važno je istaći da su ove ličnosti ipak, uglavnom, samo puki izvršioci, i sasvim daleko od stvarne moći, te se ne treba steći pogrešan utisak o njihovoj važnosti, pogotovu što pojedinci među njima vole lažno da uvećavaju svoj značaj. No nesumnjivo da bez ovakvih lica ne bi bilo moguće dovođenje Srbije u stanje okupacije, te se kao jedan od najvažnijih zadataka patriotskih snaga nameće praćenje njihovih aktivnosti, radi raskrinkavanja i preduzimanja adekvatnog odgovora.
Član Izvršnog komiteta i predsednik Srpske nacionalne grupe u okviru Trilateralne komisije je Jovan Kovačić, osnivač i član predsedništva Udruženja „East West Bridge“ http://www.ewb.rs/president.aspx?id=24 Ispred East West Bridge (EWB) od 2010. godine prisustvuje sastancima Trilateralne komisije.
Jovan Kovačić je nekadašnji dopisnik CNN -a, BBC -a, i drugih velikih svetskih medijskih kuća. Tokom ratnog perioda devedesetih bio je dopisnik agencije Rojters za bivšu Jugoslaviju (od 1991.- 1998. godine), kada je demonizacija i klevetanje srpskog naroda bilo najizraženije. Potom je 1998. godine prešao u kancelariju Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini (OHR), kao politički savetnik, a jedan od glavnih zadataka mu je bilo „restrukturiranje radio-televizije Republike Srpske u javni servis“.
Kako navodi u svojoj biografiji, „odigrao je delotvornu ulogu u demokratskom pokretu u Srbiji i Crnoj Gori“, što je i dovelo do njegovog novog angažmana, ovog puta u kancelariji OEBS -a u Beogradu, na mestu savetnika za razvoj medija. Zadatak mu je bio reorganizacija i unapređenje glavnih medijskih kuća, i on je čovek koji je osmislio i sproveo strategiju za preobražaj državne televizije RTS.
Od 2004. godine osnovao je privatnu kompaniju Strategic Partnership Group (SPG), prvu lobističku kompaniju u Srbiji, a potom PR kompaniju „Kovačević i Spajić“, zajedno sa izvršnim direktorom NIN-a Nebojšom Spajićem, koji je takođe član organizacije „East West Bridge“.
Klijenti ove firme su velike multinacionalne kompanije poput Bajera, Merka, Lafarža, Holcima, Bol ambalaže, Erste banke, Sosijete ženerala, Karlsberg Srbije, Ju – Es – stil Srbija, medijskih kuća Ringijer i Vac, JAT -a, ali i srpskih firmi, poput Farmakoma, ABS Holdinga, Velefarma.
Među njihovim klijentima nalaze se i Uprava carina, Uprava za trezor ministarstva finansija, Narodna banka Srbije, Gradske pijace, Gradsko stambeno .
Od 2006. godine Jovan Kovačević je savetnik Vlade RS i predsednika RS Milorada Dodika, kao i Vlade Republike Srbije.
Drugo važno ime u okviru ove grupe je Dejan Novaković, generalni sekretar Srpske nacionalne grupe Trilateralne komisije, „ideološki tvorac i jedan od osnivača East West Bridge“.
Kako stoji u njegovoj biografiji on je završio BK Univerzitet – Fakultet za menadžment u sportu, Poslovnu školu ekonomije – pri Privrednoj komori Slovenije u Ljubljani i Poslovnu škola za odnose sa javnošću – PRA u Beogradu. Posle privatnih studija, Dejan Novaković je završio master studije, naravno kao i mnogi drugi istaknuti prestavnici prozapadnog „civilnog sektora“, na Fakultetu političkih nauka, a pohađao je i studije antikorupcijske metodologije na Institutu za kriminološka istraživanja (koji se u poslednjih desetak godina istakao u naručenim analizama i komentarima poželjnim za interese SAD i EU).
Kako u biografiji ističe, već dve decenije aktivno uključen u stvaranje strategije za borbu protiv organizovanog kriminala, korupcije i terorizma u zemlji i regionu, iz čega proizlazi da je Novaković ovaj posao započeo kao mladi dvadesetjednogodišnji student (rođen 1072. godine). Kao i svaki NVO aktivisata, ponosi se učešćem u seminarima koje su organizovali Fond za političku izuzetnost (Sorošev fond kojim upravlja Sonja Liht) i Savet Evrope.
Svoj dosadašnji radni vek, počevši od 1992. godine proveo je u Ministarstvu unutrašnjih poslova, na poslovima policijskog službenika i rukovodioca i to u Upravi za obezbeđenje, Odeljenju za obezbeđenje Predsednika Republike, Upravi za borbu protiv organizovanog kriminala – Odeljenju za posebne operacije, Jedinici za zaštitu učesnika u krivičnom postupku i Kabinetu Ministra unutrašnjih poslova.
Kao člana svoga kabineta Ivica Dačić ga je 2011. godine vanredno unapredio u zvanje glavnog policijskog savetnika https://srbin.info/…/ivica-dacic-ulazi-u-svetsku-vladu…
No pravi napredak u karijeri doživljava formiranjem aktuelne Vlade Republike Srbije, kada je 6. decembra 2012. godine imenovan za državnog sekretara u Ministarstvu energetike.
Na prvi pogled ostaje nejasno šta ga kvalifikuje za ovaj posao, ali ako se zna da je ministarka energetike Zorana Mihajlović, član savetodavnog odbora organizacije EastWestBridge (na sajtu ističu da je zamrznula funkciju dok je u Vladi), koja je jedna od najvažnijih tink-tenk organizacija Zapada u Srbiji, što se vidi i po mestu u Trilateralnoj komisiji, onda kockice počinju da se slažu.
Rusija je ključni neprijatelj i najvažniji cilj globalnih elita, a projekat Južni tok je od velike važnosti za Srbiju i obnovu njenog suvereniteta.
Pošto je Rusija projekat povratka u Srbiju i na Balkan započela kroz energetski sektor, logično je da Zapad želi da u ministarstvu energetike postavi svoje ljude od poverenja. Kada se znaju ove činjenice, jasni su i potezi ovog ministarstva – najavljeno gašenje Srbijagasa, samovoljna izmena predloga sporazuma sa Rusijom, opstrukcija početka građenja Južnog toka, kao i na koga se odnose reči generalnog direktora Gasproma Alekseja Milera kada je tokom poslednjeg boravka u Srbiji u razgovoru sa državnim zvaničnicima izjavio da neko iz vlasti koči Južni tok…
Tahir Hasanović http://tahirhasanovic.com/biografija-tahira-hasanovica/ je treći član Srpske grupe u Trilateralnoj komisiji, i njen je izvršni sekretar. Član je Upravnog odbora i izvršni direktor organizacije East West Bridge.
Ovaj čovek u dobro obaveštenim krugovima važi za veoma moćnog čoveka u Srbiji. Nekada istaknuti komunistički omladinac i partijski funkcioner, potom prvi generalni sekretar Nove demokratije, i poverljivi čovek Dušana Mihajlovića, glavni kadrovik DOS -a u vreme vlade Zorana Đinđića, i biznismen. Njegovi poslovi i firme su predmet brojnih kontroverzi (sada je aktuelna priča oko Bus plusa).
Ono što povezuje ova tri čoveka, pored Trilateralne komisije i East West Bridge, jeste i pripadnost Masonskoj Velikoj regularnoj loži Srbije (jednoj od dve sa istim imenom koje se međusobno spore). Štaviše brojni članovi East West Bridga su istovremeno pripadnici te lože.
Takođe, Novaković i Kovačević su među osnivačima Društva lobista Srbije.
Iz prikaza biografija tri predstavnika Trilateralne komisije za Srbiju, može dosta toga da se zaključi o mreži i poslovima evroatlantskih struktura, koju su razgranali u Srbiji. Ali još preciznija slika dobija se kada se sagleda ko je još u članstvu organizacije East West Bridge….
Velika Masonska Loza Srbije – Slobodni Zidari

“A reče im Isus: zar nijeste nikad čitali u pismu:
kamen koji odbaciše zidari, on je postao glava od ugla;
to bi od Gospoda i divno je u vašijem očima.” Matej 21,42
KAMEN je neosporno jedan od osnovnih simbola masonerije – kao simbol koristi se “ugaoni” kamen, “sirovi” kamen, i “obrađeni” kamen u dva oblika: “kockasti” kamen i “kockasti kamen s vrhom”.
Ugaoni kamen je uzet iz hrišćanske simbolike “kamen koji odbaciše zidari, onaj posta glava od ugla”. Pojam ugaonog kamena nalazi se i u Andersonovoj Konstituciji (cape stone) i to u simbolici da “da je bratska ljubav ugaoni kamen starog bratstva”. Neki teoretičari tvrde da “cape stone” treba prevesti kao “kapitel” – zaključni kamen svoda.
Sirovi kamen se odnosi na moralni karakter – novi mason je neobrađeni kamen koji treba uporno i stalno da radi na sebi, na svojoj unutrašnjoj izgradnji.
Sirovi kamen je simbol nesavršenosti duha i srca koju se mason mora ruditi da ispravi.
Kockasti kamen tj. heksaedar je savršeno delo koje treba da stvori Pomoćnik. I kockasti kamen je simbolički povezan za simboliku uglomera i lenjira.
Kockasti kamen s vrhom (piramidom) je simbol ljudske prirode, njene nesavršenosti, ali i i slobode masonerije.
Pod zaštitom Regularne Velike Lože Srbije danas uspešno radi 53 Lože u orijentu Beograd, Novi Sad, Subotica, Zrenjanin, Vršac, Sremska Mitrovica, Smederevo, Kragujevac, Valjevo, Niš, Zaječar i Kosovska Mitrovica. U okviru RVLS rade i dve lože na stranim jezicima – Loža „Saint John“ na engleskom jeziku i Loža „Lessing“ na nemačkom jeziku.
https://rgls.org/hramovi-rvls-galerija/
KO SU MASONI U SRPSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI?
Odgovor Dragana Đurića, velikog majstora 33. reda i grand-komandera masonskog Vrhovnog saveta Srbije je da su “neki bivši poglavari Srpske pravoslavne crkve” bili članovi masonskih loža.
“Ima ih i među vladikama. Ne mogu da kažem njihova imena, jer brat ne sme da potkaže brata, po masonskom zakonu, ali i etičkom kodeksu”, rekao je Đurić za novine.
KADA JE OSNOVANA MASONSKA LOŽA U SRBIJI?
U junu prošle godine je u Beogradu organizovan skup Regularne Velike Lože Srbije povodom sto godina od osnivanja Velike Lože Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca “Jugoslavija”.
Pre toga je postojao Vrhovni savet Srbije.
Posle Drugog svetskog rata, loža je funkcionisala mahom u izgnanstvu, a posle raspada SFRJ, formirana je Regularna Velika loža, prvo Jugoslavije, a od 2006. i Srbije – piše na njihovom sajtu.
Poznati masoni
Neoboriva istina je da su “masoni među nama” i da su njihovi članovi decenijama bili neki od najistaknutijih ličnosti iz srpske istorije. : Stevan Stojanović Mokranjac, Stevan Sremac, Jovan Jovanović Zmaj, Slobodan Jovanović, Jovan Dučić Mahajlo Pupin, Laza Paču, Borislav Pekić, Ivo Andric, Djordje Vajfert, Zivojin Misic, Petar II Petrović Njegoš,Kralj Petar I Karađorđević, Dositej Obradović, Vuk Stefanović Karadžić.
https://vmls.org.rs/muzej/poznati-masoni/
https://vmls.org.rs/istorijat-slobodnog-zidarstva-u-srbiji
https://vmls.org.rs/muzej/masonski-simboli-u-beogradu/
https://vmls.org.rs/muzej/masonske-kecelje/

Za Dositeja Obradovića se veruje da je u Slobodno zidarstvo iniciran u Trstu. Iako je Dositej bio izrazito antiklerikalnih stavova, još jedan istaknuti srpski Mason i osnivač znamenite Karlovačke gimnazije (1781), Mitropolit Srpske Pravoslavne Crkve Stefan Stratimirović ga je uz sve počasti primio u Karlovačkoj mitropoliji.
9. maja 1912. godine specijalni delegat Vrhovnog saveta Grčke, Brat Cefalas, uzdigao je snagom svoje masonske vlasti na 33° Đorđa Vajferta, Svetomira Nikolajevića, Jovana Aleksijevića, Milutina Perišića, Dimitrija Jankovića, Petra Šrepalovića, Manojla Klidisa, Petra Pačića, Dimitrija Mijalkovića i Pavla Horstiga čime je osnovan Vrhovni savet Starog i Prihvaćenog Škotskog Reda Srbije.
Masoneriju u Jugoslaviji između dva svetska rata činila je elita svih društvenih klasa, kako u kulturnom, tako i u privrednom i političkom smislu, bez obzira na veru. Iako će ova činjenica neke začuditi, Slobodno zidarstvo u Jugoslaviji imalo je u svom članstvu i predstavnike klera: pravoslavno i rimokatoličko više sveštenstvo, kao i rabine.



